Eterična ulja su čiste, hlapive, esencije biljaka koje nam mogu poslužiti za poboljšanja zdravlja, ljepote, a primjenu nalaze i u svakodnevnom, obiteljskom životu. Blagodati njihove primjene vjerovatno su vam poznate poznate, no znate li kako nastaju i od čega sve možemo dobiti eterična ulja i hidrolate?
Eterična se ulja mogu dobiti iz različitih dijelova biljke:
– cijela biljka u cvatu: metvica, bosiljak, mažuran, geranij
– cvjetni vršci: lavanda, ružmarini, kadulje, kamilice, timijani, smilje
– cvijetovi: ylang-ylang, neroli, jasmin
– latice: ruža
– plodovi: borovica, klinčićevac
– usplođe (kora ploda): citrusi
– sjeme: anis, komorač, sjeme mrkve, korijander, papar
– trava: limunska trava, palmarosa, citronela
– listovi: čajevac, eukaliptusi, lovor, ravensara, mirta, pačuli, niauli
– iglice: smreke, jele, borovi, čempres
– kora: cimetovac kora, kamfor
– drveni dijelovi: cedrovi, sandal, ružino drvo
– smolasti produkti: tamjan, mira
– korijen ili podanak: đumbir, vetiver, valerijana
Ponekad se iz iste biljke mogu dobiti različita eterična ulja, ovisno o dijelu biljke koji se podvrgava destilaciji ili o načinu dobivanja ulja. Tako gorka naranča (Citrus aurantium var. amara) daje tri vrste eteričnih ulja: ulje gorke naranče dobiveno hladnim tiještenjem usplođa (kore ploda), petitgrain iz destiliranih listova i skupocijeni neroli iz cvjetova. Limun, limeta i bergamot daju ulja hladnim tiještenjem, ali i destilacijom vodenom parom usplođa.
Destilacija vodenom parom
Kod ovog postupka vodena para prolazi kroz biljnu masu odnoseći sa sobom hlapive mirisne tvari. Mješavina para se hladi i kondenzira u posebnom hladioniku sa hladnom vodom pa nastaju dva proizvoda: voda u kojoj su ostale otopljene neke mirisne tvari (naziva se hidrolat ili cvijetna vodica) i male količine eteričnog ulja koje nije topivo u vodi i koje, ovisno o gustoći, pliva na površini hidrolata ili potone na dno. Za dobivanje jednog kilograma eteričnog ulja potrebno je nekoliko stotina kilograma biljne mase pa sve do nekoliko tona kod skupih ulja poput matičnjaka i ruže. U Hravtskoj postoji nekoliko distilerija koje proizvode eterična ulja visoke kakvoće. Najpoznatije su one otoku Cresu i Hvaru. Eterična ulja biljaka koje ne rastu na našim područjima (čajevac, ravensara) uvijek su inozemnog porijekla.
Hladno tiještenje (prešanje)
Ovim postupkom najčešće se dobivaju ulja iz usplođa (kore) citrusa. Usplođe se izbuši sitnim iglicama a zatim se podvrgava tiještenju. Ovako dobivena ulja nisu potpuno hlapiva poput ulja dobivenih destilacijom, pa mogu ostavljati mrlje.
Ostali načini dobivanja
Ekstrakcijom iz svježih ili sušenih biljaka pomoću nekog organskog otapala nastaju produkti koji se nazivaju konkreti. Ukoliko se radi o biljnim smolama onda se produkt ekatrakcije zove rezinoid.
Ako se tako dobiven konkret ili rezinoid podvrgnu ekstrakciji alkoholom etanolom, dobiva se produkt apsolut. Jasmin je primjer biljke iz koje se dobiva skupocijeni apsolut jasmina (to nije eterično ulje!). Problem je u tome što u apsolutima uvijek zaostane mala količina otapala ili alkohola.
CO2 ekstrakcija – ekstrakcija se može izvesti i pomoću ugljičnog dioksida (CO2), što daje vrhunske čiste ekstrakte bez prisustva otapala ili alkohola. Takvi produkti sigurnije se koriste u aromaterapeutske svrhe.
Pomade nastaju kao produkti postupka koji se zove enflurage, a danas se rijetko koristi. Na tanak sloj bezmirisne masti stavljaju se cvijetovi mirisnog bilja. Niže se sloj za slojem pa se mast s vremenom zasiti hlapivim mirisnim komponentama iz cvijetova. Na kraju se pomada podvrgne ekstrakciji alkoholom kako bi se dobio čisti apsolut ili parfem.
Biljna ulja
Biljna (bazna, nosiva) ulja imaju hranidbenu vrijednost za kožu. Zbog nanošenja na veće površine tijela, npr. tijekom masaže, ulja moraju biti visoke kakvoće, nerafinirana i hladno prešana. Rafiniranjem, ulja gube visoko vrijedne molekule neophodne za prehranu kože. Vjerovatno ste primjetili da hladno prešana ulja imaju miris po biljci iz koje su dobivena, dok rafinirana ulja to nemaju. Toplom ekstrakcijom ulja dobiva se veća količina ulja, no zbog izlaganja visokoj temperaturi dolazi do uništenja i denaturacije biološki aktivnih molekula, pa je ulje dobiveno tim postupkom manje vrijedno. Biljna ulja koriste nam i kao nosači eteričnih ulja.
Biljnim uljima ljekovitost daje sastav masnih kiselina.Tipični primjeri za to su biljna ulja noćurka ili boražine koja sadrže γ-linolensku kiselinu, te ulja lana, konoplje ili oraha koji sadrže α-linolensku kiselinu. Premda ta ulja sadrže i druge ljekovite tvari, njihova ljekovitost uglavnom je posljedica "hranjenja" organizma esencijalnim masnim kiselinama koje nam trebaju u metabolizmu baš poput vitamina. Ostali ljekoviti sastojci su tvari otopljene u trigliceridima.
Maslinovo ulje vjerojatno je najpoznatiji primjer. Ono kao dominantnu masnu kiselinu sadrži oleinsku kiselinu, koju ionako sami možemo stvoriti u stanicama. Stoga je očito da ljekovitost moramo objasniti na neki drugi način. Tvari u maslinovom ulju, koje daju specifičan aromatično-gorkast okus poput sterola, potiču lučenje žuči i zacijeljivanje kože zbog protuupalnog djelovanja. Primjera poput maslinovog ulja ima puno. Vitamin E iz ulja pšeničnih klica, esteri cimetne kiseline iz shea maslaca, voskovi i vitamini iz bademovog ulja, složeni kumarini iz tamanu ulja, karotenoidi iz pulpe pasjeg trna i ploda divlje ruže.