Kako bezglutenska prehrana ulazi „na mala vrata“ i u naše prostore, postavlja se pitanje je li ona doista nužna ili je samo jedan od vidova pomodarstva. Bezglutenska prehrana je jedini lijek kod osoba oboljelih od celijakije i necelijačne glutenske preosjetljivosti. Dakle, za one koji (još) ne znaju, celijakija je doživotna, autoimuna, multisistemna bolest koja se razvija kod predisponiranih pojedinaca, a okidač imunološkom sustavu je prolamin gluten koji se najčešće pronalazi u pšenici, raži, ječmu i zobi (popratna kontaminacija). Kako je dovoljna i mala količina glutena da se razvije imunološka reakcija u oboljelih, potrebno se pridržavati doživotne bezglutenske dijete.
Celijakija se može pojaviti u bilo kojoj starosnoj dobi, a nema preferencije u odnosu na spol. Kod osoba, kod kojih je medicinskom obradom isključena celijakija, no unosom glutena i dalje postoje zdravstvene tegobe, znanstvenici su iznjedrili novi sindrom – preosjetljivost na gluten koji isključuje celijakiju, odnosno necelijačna glutenska preosjetljivost („non coeliac gluten sensitivity“). S obzirom da smo mi žene, ipak, malo „kompliciranija“ stvorenja, poglavito u smislu hormonskog sustava, osvrnut ću se ukratko na djelovanje glutena na ženski organizam.
Gluten i hormoni
Dobro je poznata poveznica između neuravnoteženog menstrualnog ciklusa i celijakije, no u nekim tekstovima postavlja se poveznica između preosjetljivosti na gluten te ženskih spolnih hormona (progesteron i estrogen), pa i poremećaja rada nadbubrežne žlijezde.
Posebno je osjetljiv period perimeneopauze, kada dolazi do disregulacije spolnih hormona i početka „iscrpljivanja“ ovarijalne zalihe kod žena. Učestale su pojave neredovitosti menstrualnog ciklusa (dizmenoreja), nemogućnosti začeća te gubitka koštane mase u žena. Prema jednoj studiji, kod više od 19 % žena oboljelih od celijakije, amenoraja ili neki drugi menstrualni poremećaj bio je glavni simptom bolesti.
Kad su žlijezde iscrpljene
Kako se iscrpljuje ovarijalna zaliha ženskih spolnih hormona (pogotovo estrogena), dolazi do pogoršanja „hormonske neravnoteže“, posebno kod žena koje konzumiraju gluten ne znajući da boluju od celijakije ili preosjetljivosti na gluten. Disbalans spolnih hormona prati i pojačan rad nadbubrežne žlijezde, koja reagira na taj način da „poveća“ lučenje stresnog hormona kortizola – no, ujedno je i sama upalna reakcija izazvana glutenom vrsta „stresa“ za organizam te se i na taj način bilježi povećano lučenje kortizola.
Pojačano izlučivanje kortizola izaziva osjećaj umora, iscrpljenosti, promjene raspoloženja i pojačano skladištenje masnoća u tijelu (obično mi žene znaju reći kako su dobile “šlauf oko pojasa preko noći“). Daljnjim pojačanim izlučivanjem kortizola iscrpljuju se nadbubrežne žlijezde i dolazi do pojave sindroma kroničnog umora, odnosno kroničnog iscrpljivanja nadbubrežnih žlijezdi.
Povećana količina kortizola djeluje negativno na hormonski status štitnjače, zbog čega dolazi do iscrpljivanja iste te pogoršavanja simptoma umora, bezvoljnosti, pa i depresivnih epizoda. Nažalost, zabilježeno je nekoliko slučajeva kada su osobe bile hospitalizirane zbog depresije, da bi se tek kasnije spoznao glavni uzrok – celijakija.
Kako ne bi ispalo da smo mi žene uvijek grintave, bezvoljne, anksiozne i slično, možda to nije nešto što je „tipično ženski“ – možda je u podlozi puno ozbiljnije stanje povezano s glutenom.
