Navikli smo svojim ljubimcima vikati NE za sve što rade, a nama se ne sviđa. No često se sramimo reći NE onima koji našim životinjama nanose nelagodu ili čak bol. Životinje nam na svoj način govore da im je nešto nelagodno ili bolno, no mi se vrlo često na njih tada ljutimo i smatramo da na to nemaju pravo.
To se najčešće događa kada našim ljubimcima prilaze ili/i ih diraju stranci. Od životinja očekujemo da sve prihvaćaju i da se ne smiju pobuniti i izraziti nezadovoljstvo. No to ne samo da nije pravedno, već, nažalost, manjkom razumijevanja životinju dovodimo u situaciju u kojoj se ona osjeća sve nelagodnije te njezine reakcije posljedično bivaju sve burnije. No mi i tada ne vidimo, ne čujemo i ne pokušavamo razumjeti zašto tako reagiraju, nego se još više ljutimo.
Ni nama nije ugodno kad osjećamo bol, nelagodu i kada smo pod stresom. Hoće li nam tada pomoći to da se netko ljuti zbog toga na nas? Ili će nam pomoći podrška i mogućnost napuštanja takve situacije? Vjerujem da bi svi odgovorili ovo drugo, podrška, razumijevanje i izlazak. Jednako bi odgovorili i naši ljubimci kada bi znali odgovoriti tako da ih jasno razumijemo. Oni to govore na njima prirodan način, no naša očekivanja o tome kako bi se trebali ponašati često nisu realna niti pravedna.
Dakle, kada vidite da vaš ljubimac pokazuje znakove stresa (i to već suptilne, a pogotovo one jače izražene), pomozite mu. Shvatite da to radi s razlogom. On ima realan razlog da se tako osjeća i ponaša. Tada nije važno kako to nama izgleda, već kako to životinja doživljava i osjeća. Jednako kao i mi, svaka životinja drugačije doživljava neku situaciju, na nama je da to poštujemo.
Zato vi budite njihov glas u onim situacijama u kojima vidite da im nije ugodno, pogotovo kada se radi o nekome tko izaziva nelagodu u vašem ljubimcu. Bilo to dijete, veterinar, susjed, prijatelj ili netko iz obitelji. Nemojte se sramiti, pomozite svom ljubimcu, zaštitite ga i prije nego što životinja počne burnije reagirati, uskočite s prevencijom – intervenirajte.
Evo nekoliko primjera na koje se to odnosi – na hrčka kojeg dijete prejako stišće, na mačku koja se boji gostiju, a oni inzistiraju da ju pomaze, na psa od kojeg se očekuje da bez pogovora mirno staji nekoliko sati na stolu dok ga se šiša i četka, na psa kojeg stranac želi pomaziti na cesti, a vaš se pas boji ljudi, na konja kojeg vaš susjed želi zajahati i radi to jako grubo – nemojte šutjeti, recite im na koji način smiju komunicirati i baviti se vašim ljubimcem, ili im recite da ga uopće ne gledaju/diraju.
Životinje svakako imaju pravo reći/pokazati da im nešto smeta, i trebate prihvatiti činjenicu da dom i život dijelite s drugom vrstom, koja ima drugačiji način komunikacije (često i drugačije želje i potrebe od onog što mi želimo). Za psa je prirodno da reži, laje i ugrize ako se osjeća ugrožen, za mačku je normalno da frkće i grebe, za konja da se rita i grize. Nemojte očekivati da oni trebaju prihvatiti sve što im se događa, a nije im ugodno ili ih plaši – s “osmijehom na licu”.
Umjesto toga radite prevenciju tako da ih uopće ne dovodite do situacija u kojima moraju burno reagirati, naučite na koji način komuniciraju svoje osjećaje i potrebe, pomozite im da prebrode svoje traume ili strahove ako ih imaju, i budite na njihovoj strani kad ona druga strana ne sluša ili ne poštuje ono što im poručuju.
Tada vas trebaju da budete prevoditelj – da budete njihov glas.
Jelena Kallay
Dip. Animal Behavior Technology, Dip. ABT
Certificirani kliker trener, KPA CTP