Vitka kao breza. Krhka kao breza. Žalosna kao breza. Breza je drvo koje plijeni pažnju. Inspiracija je pjesnicima i umjetnicima svih vrsta. Prekrasno u svojoj nježnosti. Elegantno i vitko bijelo deblo nekako se hrabro ističe u proljetnom zelenilu. Djeluje tako čisto i nevino. Bijela, gotovo srebrna kora u tankom sloju prekriva deblo. Breza spada u pionirsku vrstu drveća jer među prvima zauzima površine u kojima se prirodno širi šuma. Kao da se žuri što prije zacijeliti crne rane na požarom opustošenu zemlju. Predstavlja nove početke, uspostavljanje granica, obnovu i pročišćavanje. Elegantna poput dame svojim tek prolistalim sjajnim lišćem poetično treperi na povjetarcu. Stablo breze je apsolutni simbol ljepote i kreativnosti u šumi.
Prema keltskom horoskopu svatko ima svoje drvo po datumu rođenja. Kelti su brezu smatrali ‘damom šume’. Ona ubrzo nakon zime razvija svoje poput papira tanko i šuštavo lišće. Stoga je postala simbol senzualnosti i osjećajnosti.
Starim Slavenima i Keltima breza je bila jako važno drvo i uz nju je vezano mnoštvo običaja. U Sibiru je bila čak i sveta jer je istjerivala zle duhove i zato su se od njezina drveta izrađivale kolijevke. Kažu da je breza sredstvo silaska nebeskog utjecaja tako simbolizira put kojim nebeska energija silazi i kojim se ljudska težnja uspinje. Zaštitni je simbol vezan uz ljudski život. Od brezova drveta izrađuju se metle. I to one vještičje. Navodno one najbolje lete!
Pripravci od breze koriste se protiv tegoba reume, artritisa i gihta. Od 16. stoljeća zovu ga "stablom bubrežnih bolesti". Sadrži supstance antiseptičkog djelovanja stoga se upotrebljava kod kožnih bolesti. Diuretik je i pospješuje mokrenje pa se koristi protiv kamenca i mokraćnog pijeska. Potiče znojenje stoga se koristi kod bolesti mokraćnog mjehura. Smanjuje kolesterol, čisti krv i djeluje protiv bolesti jetre. Preporučuje se i kod gripe i sličnih bolesti. Čajevi od lista pomažu kod visokog krvnog tlaka. Upotrebljava se čak i kod bolesti izazvanih radijacijom. Pupoljci breze upotrebljavaju se jer čiste bubrege, a imaju i antimikrobno i antibiotsko djelovanje. E, da i breza pomaže kod mršavljenja jer potiče izlučivanje tekućina iz organizma, višak vode i toksine, pa tako djeluje na zategnutost kože i elastičnost tkiva.
Kao što se lik Janice u noveli Slavka Kolara ukazuje u liku breze možda se breza ukazuje svima nama svakog proljeća. Svojom pojavom pokušava obnoviti raskinute veze čovječanstva i prirode. Kada vidite brezu, obavezno ju zagrlite, jer prema ruskim znanstvenicima, ona je darivatelj pozitivne energije.
Za Indijance breza predstavlja magično drvo, kao i u Indiji i Sibiru. Ime drvo mudrosti dobiva po brezovoj šibi kojom su učitelji kažnjavali lijene učenike u srednjem vijeku. Mnogim su vojnicima u američkom građanskom ratu kora, sjemenke i sok breze spasili život. Kora breze izvrsna je za potpalu jer sadrži eterična ulja, te smo ju nebrojeno puta koristili umjesto kocke za potpalu. Sjemenke breze su jestive kao i mlado lišće koje se može jesti sirovo. A brezin nektar posebno je vrijedna tekućina. Zapravo bismo mogli reći da je to životni sok koji nastaje u drvetu kada se breza budi u proljeće. Ta posebna čarolija pojavljuje se tek kratko vrijeme u prirodi netom prije nego prolista. Da biste uhvatili taj trenutak potrebno je znanje. No, potrebno je i osluhnuti Prirodu. Kada u njoj boravite češće ona će vam doslovno „reći“ kada je pravi trenutak za to.
Drvo breze prirodno filtrira preko 100 litara vode dnevno kroz svoj korijen. Korijen kao prirodni filter pročišćava i dodaje minerale i druge hranjive sastojke u stablo. Sakuplja se jednostavnim bušenjem drveta i ostavi se da kapa u praznu posudu ili bocu.. Voda koja se cijedi iz drveta je nevjerojatan dar prirode. Djeluje na organizam kao prirodna infuzija. Može se piti nerazrijeđena u manjim količinama. Od nje se radi i medeno vino: 2 litre soka i 2 kilograma šećera te litre vina. Okus tog soka je nekako prozračan i slatkast i kako bi se izrazili somelieri: ističe se drvena nota. Ne mogu ga usporediti ni s čime posebno. Baš tako zamišljam eliksir života.
Iako se ne mogu otresti osjećaja da je na neki način ukraden iz prirode. Jasno je da je i zdrav i blagotvoran za ljudski organizam no ipak uvijek mislim neće li breza zbog toga biti još tužnija i slabija? Hoće li nam zamjeriti što pijemo njenu krv? Njenu životnu energiju? Tko zna… Uzmite koliko vam je potrebno i nitko vam neće zamjeriti. Priroda je pomirljiva i uporna. Možda će breza samo snažnije zašuštati svojim lišćem i zanjihati svoje tanahne grančice te tiho prišapnuti Majci Zemlji da je čovjek ponovno došao pod njenu zaštitu. Tiho da to samo ona čuje, a opet dovoljno glasno … možda nas taj eliksir, nektar života ponovno poveže. Možda kad našim bićima poteče ista tekućina, ista krv i ponovno postanemo jedno.
