Nekada davno nisam voljela vino. Kako sam odrastala, sve mi se više sviđao taj divni nektar bogova. Na obiteljskim okupljanjima ujak i ujna bi za blagdanskim večerama počeli otvarati butelje bijelog i crnog vina i s njima sam ga i ja zavoljela.
U prosincu bi mi savršeno došao prošek s prženim bademima kao predjelo koji mi je običaj i dan danas neizostavan, zatim bijelo trpko vino koje meni miriše na bačve uz sir i pršut, a ljeti lagani lepršavi voćni okusi koji podignu sve što ste pojeli na neki viši nivo.
I kada sam upoznala svog sadašnjeg supruga, počela sam sa svojim svekrom piti i njegovo domaće crno vino uz neku peku ili janjetinu na ražnju koju bismo spremili u kleti. Iako volim vino, doduše više bijelo nego crno, ne razumijem se u vina, kao i većina ljudi.
Svake jeseni redovito idemo u berbu grožđa, nekada davno sam i gazila grožđe, kasnije gledala kako preše odrađuju taj posao, bila sam u vinskim podrumima dok se mjerila temperatura vina, pila mošt, slavila pretvaranje mošta u vino i konačno, gledala pretakanje vina iz bačve u butelju, ali ipak se i dalje ne razumijem u vina.
Ipak, posjet Bordeauxu i okolici skroz je promijenio moje stajalište o vinima i naučio me nešto novo.Bordeaux i okolica poznati su po cijenjenim svjetskim vinima i posjet Bordeauxu obavezno mora uključivati barem jedno vino koje ćete kušati, bez obzira da li ga pijuckate samo, uz neku grickalicu, sir ili večeru.
Vina možete naći u vinskim barovima ili u posebnim specijaliziranim trgovinama, poput trgovine Badie u kojoj smo mi kupovali butelje vina. Ono što mi je odlično u BDX, to je da možete prekrasnu butelju vina naći za 7-10 eura i vino će i dalje biti jeftinije i bolje od butelja koje se prodaju u našim trgovinama.
Badie je prekrasna trgovina koja se nalazi u zgradi iz 18.-og stoljeća i kada uđete u nju zastane vam dah. Butelje vina sve su poslagane u policama koje se protežu od poda do stropa i kada pomislite da je to vrhunac svega, već nogom zakoračite u sljedeću još veću prostoriju gdje vas dočeka još i još vina.
Odjednom se nađete okruženi s tisućama butelja vina, što jeftinijih što skupljih. Ako ne znate koje vino biste odabrali, prodavaču slobodno možete reći koje vino biste željeli, da li crno ili bijelo, da li slađe, za koje jelo vam treba itd, a prodavač će vam preporučiti par vrsta vina od kojih ćete odabrati ono koje vama odgovara po opisu i cijeni. Moja perspektiva o vinima već tada je bila promijenjena i podignuta na neki drugi, viši i meni nepoznati nivo 🙂
Zadnjeg dana našeg boravka u Bordeauxu, otišli smo posjetiti Pessac-Léognan (Graves) vinsku regiju. Povijest kaže da su tu prve vinove loze posadili Rimljani prije više od 2000 godina. Kada prestanete trčati u životu i jednom stanete, shvatite da su zapravo Rimljani još prije 2000 godina bili svjesni prednosti zemlje i područja ove regije koja će kasnije postati Pessac-Léognan, posadili prve vinove loze i uživali u jednom od najboljih vina. Čudesno, zar ne?
Spomenuta regija se kroz godine širila tako da danas proizvodi oko 8 milijuna butelja vina, 80% crnog i 20% bijelog. Dok sjedite u automobilu i polagano se vozite kroz te vinograde, od njihove veličine zastane vam dah. Polja i polja vinove loze protežu se s lijeva na desno i nema im kraja. U jednom sam se trenutku zapitala koliko im zapravo treba vremena da sve to poberu?
Mi smo baš bili u posjeti toj regiji dok su trajale berbe. Posjet vinogradima i kušanje vina nije moglo biti u boljem trenutku jeseni. Ima tada nešto posebno u zraku i mirisu koji dopire do vas.
Naš automobil se zaustavio na malom privatnom imanju Domaine du Petit Bourdieu. Vlasnik Marc Pointet sjedio je za stolom s prijateljima i obitelji jer je berba to jutro bila dovršena. Iako nas nije poznavao, srdačno nas je dočekao i došetao u susret nama. Inače po struci profesor, ovaj divni čovjek nas je proveo svojim imanjem koji je generacijama u njegovoj obitelji, još od 1927.godine, a za kojeg je rekao da je najmanji vinograd u toj regiji.
Kako on kaže, to je vino za obitelj i prijatelje. Meni je to bio jedan od najvećih vinograda u kojima sam bila 🙂 Šetati tako u Francuskoj, s čovjekom koji vas ne zna, a koji s toliko ljubavi govori o vinima i pokazuje vam vinograd s kojim se ponosi, zaista je poseban dar.
Pokazao nam je svoje vinove loze, one stare koje su bile već pobrane, one mlade posađene prije nekoliko godina, te malene vinove loze posađene prije par dana. Koliko sam shvatila, izuzetno je važno obnavljati vinograd s mladim lozicama i miješati grožđe za proizvodnju vina.
Nakon šetnje vinogradom uveo nas je u vinske podrume gdje smo vidjeli prešu za grožđe koja od iduće godine neće biti u upotrebi jer će je zamijeniti novom tehnologijom, ogromne bačve u kojima vino dozrijeva prije nego se pretoči u drvene bačve u kojima stoji do pretakanja u butelje, upoznali smo njegovog vinogradara koji se brine za vino, gospodina Rollanda te njegovu obitelj.
Tu smo direktno iz bačve kušali vino berbe 2010. te 2011.g. koja se meni osobno više dopala okusom. Nakon toga gospodin Marc je donio jednu butelju koju smo iskapili do dna u razgovoru s njim 🙂 Na prvoj slici možete vidjeti njegovo vino koje smo degustirali, a na etiketi je skicirano njegovo imanje 🙂
Gospodin Marc u obiteljskom vinogradu, koji se prostire na oko 1 hektar površine, proizvede oko 3000 boca vina godišnje. Njegovo vino spoj je sorti i to 33% cabernet sauvignon, 33% merlot i 33% Malbec. Butelja košta oko 11 eura i možete ju kupiti direktno od njega. Mi smo na poklon dobili svoju butelju 🙂 I par čaša vina koje smo popili kušajući isto u razgovoru 🙂
Zaista nisam više od ovog očekivala: šetnja privatnim vinogradom u Francuskoj, kušanje vina kod domaćeg vinogradara i još butelja na poklon. Otišli smo s punim srcima. Hvala gospodinu Marcu i cijeloj njegovoj obitelji što su odvojili predivnih sat vremena za nas 🙂
>> Pročitaj prvi dio putopisa Maje Matus "Bordeaux, Francuska – čarolija grada i okusa"
A kako bi bilo da ste u Francuskoj pa da uz vino ne kušate i koji sir? Za mene nezamislivo! Sirna plata sa 6-7 vrsta različitih sireva za večeru uz čašu crnog vina bila je večera baš po mom guštu. Ah, mogla bih ih jesti svaki dan, makar su zasitni 🙂
Dok na ulici prolazite pored specijalizirane trgovine sirevima, fromagerie, miris vas već privuče unutra. Nekome smrdi, ja taj miris obožavam. Jedna od takvih trgovina je i Jean d’Alos. Prekrasna mala fromageria nudi različite vrste sireva koji vas okružuju sa svih strana i dozivaju s polica.
Tu možete naći Chabichou (kozji sir od punomasnog mlijeka), Selles sur Cher (meki kozji sir), Brie de Meaux (meki sir kremaste teksture, poznat kao prvi sir za desert), Camembert Jean d’Alos (meki sir od sirovog mlijeka, simbol tradicionalnih Francuskih sireva), Munster Aop (jaki kravlji sir iz pokrajine Alsace, kojeg smo i mi probali), Mimolette (kravlji sir s notom naranče), Tome de Bordeaux (kozji sir sa začinima), Roquefort (plavi sir) te razne namaze i marmelade koji se služe s sirevima.
Dućan je prekrasno uređen s pokojom dekoracijom u vintage stilu, poput velikog kanistra u kojem se nekada držalo mlijeko. Svaki sir dozrijeva u svoje vrijeme i vrlo je važno dopustiti siru da sazre kako bi dosegao svoj puni okus. Upravo zbog toga, isti sir konzumiran u različitim vremenskim periodima može biti i različitog okusa.
I kada sam vam već pisala o sirevima i vinu, zaželjela sam se sireva pa danas po preporuci moje prijateljice N. imamo Camambert pečen s režnjem češnjaka, kapi bijelog vina i malo maslinovog ulja 🙂
Za prste polizati!