U današnjem svijetu prepunom informacija i savjeta o prehrani, često je izazovno vratiti se osnovama i ponovno uspostaviti intuitivni odnos s hranom. Kako bismo shvatili kako jesti intuitivno te kako se oduprijeti emocionalnom prejedanju, potrebno je zagrebati ispod površine i shvatiti mehanizme našeg tijela, uključujući i promjene koje se događaju kako starimo.
Neuroznanstvenik i psihijatar za ovisnosti, dr. Jud Brewer, M.D., Ph.D., u svojoj knjizi The Hunger Habit: Why We Eat When We’re Not Hungry and How To Stop predstavlja duboku analizu procesa koji stoje iza naših prehrambenih odluka.
Brewer jasno ističe važnost slušanja signala koje nam šalje tijelo, ali istovremeno ukazuje na opasnost od toga kako naši prirodni signali gladi s vremenom mogu postati iskrivljeni. Pa kako onda pronaći ravnotežu između uživanja u hrani i brige o svojem zdravlju te smanjiti emocionalno prejedanje?
1. Identificirajte svoje okidače
Prvo i najvažnije: obratite pažnju na ono što pokreće vaše postupke. Često su, kada je riječ o žudnji za hranom, okidači duboko povezani s našim emocionalnim stanjem. Odatle dolazi i pojam “utješna hrana”. U stresnim situacijama mozgovi nam poručuju: ‘Nešto u mom životu nije kako treba. Pronađi nešto što će me opustiti”. Nakon što posegnemo za hranom, osjećamo se bolje i naš nam mozak govori: ‘To je bilo dobro. Kada si pod stresom, samo posegni za utješnom hranom. Osjećat ćeš se bolje.’ I tako se formira navika.
Dakle, kada osjetite žudnju za određenom hranom, pokušajte prepoznati postoji li neka neugodna emocija koja ju je potaknula. Ne morate odmah poduzimati korake da riješite te emocije – samo prepoznavanje tih osjećaja predstavlja prvi korak prema razumijevanju i upravljanju prehrambenim navikama.
2. Mapirajte svoje ponašanje
Nadalje, prepoznajte ponašanja koja slijede nakon identificiranih okidača. Na primjer, kada osjetite stres, je li vaš prvi instinkt pretraživanje hladnjaka? Koristite li hranu kao način da odvratite pozornost od trenutačnih izazova?
Čak i ako niste u potpunosti sigurni što vas točno potiče, možete započeti proces identificiranja na ovom koraku. Kao što ističe dr. Brewer: “Okidači su zapravo najmanje važan dio jednadžbe.” Ako ne možete jasno identificirati okidač, to nije prepreka – ali važno je da primijetite svoje ponašanje. Samo imenovanje tih ponašanja može biti izuzetno korisno; možete čak zabilježiti te navike kako biste ih imali na umu kada se suočite sa željom za određenom hranom.
3. Obratite pozornost na osjećaje
Na kraju, važno je obratiti pozornost na svoje osjećaje dok konzumirate tu hranu. Kako se osjećate i koliko ste zadovoljni? Ako osjećate istinsko zadovoljstvo, to može biti znak da ste zadovoljili svoje prirodne signale gladi. Međutim, često, kako ističe Brewer, “osjećaj nije uvijek tako pozitivan.”
Iako možda doživite trenutni val dopamina nakon nekoliko zalogaja, važno je razmotriti svoje emocije nakon tog trenutka. Zabilježite te osjećaje povezane s okidačima i ponašanjima koje ste prepoznali jer tako stvarate svojevrsnu mapu navika.
Žudnja neće nestati preko noći, ali…
Nema ničeg lošeg u žudnji za hranom i ne biste se trebali osjećati loše zbog želje za slatkišem ili vrećicom čipsa. Ali ako se prepuštate tim žudnjama kako biste odvratili pažnju od dubljih emocija, možda biste trebali upotrijebiti ove korake da istražite služe li vam te žudnje.
Žudnja vjerojatno neće nestati preko noći, ali uz malo vježbe možete naučiti intervenirati prije nego što se ta nesvjesna ponašanja pojave. Stoga, umjesto da se osjećate obeshrabreno, iskoristite tu žudnju kao priliku za dublje razumijevanje sebe i svojih navika. Uz pravilan pristup i upornost, možete postupno naučiti kako uspješno upravljati tim nagonima i pronaći zdravije načine suočavanja s emocionalnim izazovima.
Pročitaj i ovo:
- Je li za mršavljenje važniji unos kalorija ili vremenski ograničena prehrana?
- Emocionalno izazovni dani: Self-care savjeti koji će vas prizemljiti
- Superhrana za žene: Evo koje namirnice trebate uvesti u jelovnike
