Eko proizvodnja

Zlatko Pejić: Mislimo da možemo hraniti svijet, a nismo se dokazali kod kuće

Koja je budućnost ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj? Odgovor na to pitanje, na Bioveginoj konferenciji, pokušale su dati velike svjetske ekološke 'face'

Zlatko Pejić: Mislimo da možemo hraniti svijet, a nismo se dokazali kod kuće

Tvrtka Biovega pionir je zelenog gospodarstva i hrvatski lider u distribuciji ekoloških proizvoda. U svibnju ove godine proslavila je 20. obljetnicu svoga rada i tom prilikom organizirala poslovnu konferenciju pod nazivom "Razvoj ekološkog poslovanja u Hrvatskoj: od vizije do stvarnosti". Na događanju su, uz poslovne partnere i ekološke proizvođače sudjelovali i predstavnici Ministarstva zaštite okoliša i prirode i Ministarstva poljoprivrede, koji su uz Ministarstvo gospodarstva dali podršku događanju te istaknuli Biovegu kao važan i relevantan čimbenik u razvoju ekoposlovanja u Hrvatskoj.

Na konferenciji je po prvi puta predstavljen Nacrt nove uredbe Ministarstva poljoprivrede koji se odnosi na ekološku poljoprivredu te je održana vrlo zanimljiva panel diskusija koja se dotakla i teme subvencija u poljoprivredi. Ovom događaju prisustvovala su i dva strana gosta: g. Christian Brawenz, ataše za poljoprivredu, šumarstvo i okoliš pri Veleposlanstvu republike Austrije te glavni gost, g. Bernward Geier, dugogodišnjeg predsjednika krovne svjetske udruge za organski pokret IFOAM.

Povod dolaska g. Geiera nominacija je Biovege za prestižno priznanje u svijetu ekološkog poslovanja One World Award, kojeg u suradnji dodjeljuju IFOAM i tvrtka Rapunzel, a koja nagrađuje iznimna dostignuća na području ekoposlovanja i ekopoljoprivrede diljem svijeta.

Cilj događanja bio je dati pregled kretanja na domaćem tržištu ekoproizvoda, primjere izazova s kojima se svi njegovi dionici, od ekoproizvođača do distributera nose te istaknuti potencijale i viziju budućnosti ove posebne tržišne niše koja se u nas intenzivno razvija zadnjih dvadesetak godina. Izlaganjem domaćih i stranih stručnjaka te panel diskusijom istaknuti su potencijali održivog poduzetništva i razvoja hrvatskog gospodarstva u segmentu ekološkog poslovanja.

Zlatko Pejić: Mislimo da možemo hraniti svijet, a nismo se dokazali kod kuće


Samo 15% hrvatskih ispitanika redovito kupuje eko proizvode 

Direktori Biovege, Jadranka Boban Pejić i Zlatko Pejić publici su se obratili govoreći o izazovima s kojima su se susretali svih ovih godina te velikom entuzijazmu i strasti koje su unijeli u svoj posao, kojeg i nakon 20 godina rade sa zadovoljstvom uz isticanje zaposlenika kao svojih partnera, a ne djelatnika.

Direktorica istraživanja agencije GFK, Tatjana Rajković, predstavila je vrlo zanimljive podatke koji ističu da 15% hrvatskih ispitanika povremeno kupuje eko proizvode te da je za 19% ispitanika važna zaštita okoliša. Ovime se Hrvati pridružuju svjetskim trendovima koji govore da je važnost zaštite okoliša među TOP 5 područja koja brinu građane svijeta, bez obzira na ekonomsku krizu. Relativno visoka svijest građana RH o potrebi zaštite okoliša iskazana je i kroz njihovo očekivanje većeg angažmana Vlade u rješavanju pitanja zaštite okoliša i uređenje regulative, a tek potom kompanija.

Austrijski bi primjer valjalo slijediti 

Gospodin Brawenz, ataše za poljoprivredu, šumarstvo i okoliš pri Austrijskom Veleposlanstvu istaknuo je da je u Austriji ukupno 16% poljoprivrednih gospodarstava ekološko (22 000) te da je čak 20% poljoprivredne površine ekološko, što znači da je svako peto imanje takvo. Što se prometa tiče, 10% prometa supermarketa dolazi od organskih proizvoda, a najtraženiji su mlijeko, jaja i kruh. Pet je čimbenika koji su doveli do austrijskog uspjeha ekološke poljoprivrede, a to su: posvećeni poljoprivrednici, potražnja potrošača za uzgojem kultura koje čuvaju okoliš, jednaka pravila i regulativa za sve proizvođače, raznolike marketinške strategije i akcijski plan. Godišnji promet iznosi oko 1 milijarde EUR, 23 000 poljoprivrednika zaposleno je u ekološkoj poljoprivredi, a već 90% austrijskih potrošača kupuje ekološke proizvode. Austrija u velikoj mjeri podržava ekološku proizvodnju putem financijskih potpora za programe edukacija u školama, radionice, istraživanja, marketing, odnose s javnošću te rad na kontroli kvalitete.

Gđa. Darija Musulin, voditeljica odjela za ekološku i integriranu poljoprivredu pri Ministarstvu poljoprivrede istakla je da je Zakonodavstvo EU složeno i povlači puno administracije što predstavlja problem za male poljoprivrednike.

Razmišlja se i o tome da se poslovni subjekti niskog rizika ne podvrgavaju kontrolama svake godine ili da one budu u smanjenom obujmu dok bi subjekti visokog rizika bili češće kontrolirani. Isto tako, uskoro se uvodi grupna certifikacija za imanja manja od 5 ha, što predstavlja prednost za male proizvođače. Što se tiče uvođenja novih proizvoda – pivo i jaka alkoholna pića bit će moguće uvesti pod uvjetom da je etilni alkohol koji se koristi isključivo poljoprivrednog porijekla. Statistika za 2013: cca 1 663 ekoloških proizvođača, 39 945 ha ekoloških površina, 3.07% udio ekološke poljoprivrede

Prijedlog NOVE uredbe

- Zakonodavstvo EU složeno je i povlači za sobom veliko administrativno opterećenje koje sprječava male poljoprivrednike da se uključe u ekološku proizvodnju, stoga je jedan od ciljeva revizije zakonodavstva smanjenje administrativnih opterećenja, sprječavanje prijevara i zaštita potrošača.
- Početkom 2013. godine provedena je javna rasprava u obliku upitnika na internetskim stranicama - više od 45 000 odgovora i 1 400 prijedloga izvan upitnika.
- Sudionici rasprave zalažu se da:
1) europska pravila za ekološke proizvode budu stroža te da se za poljoprivrednike i druge subjekte primjenjuju ujednačena pravila ekološke proizvodnje,
2) da se ukinu izuzeća od tih pravila,
3) da eko znak EU ima isti stupanj važnosti kao i nacionalni znak kao sredstvo prepoznavanja ekoloških proizvoda.
- Većina građana i dionika ima povjerenja u sustav kontrole ekološke proizvodnje.

Glavne odrednice nove odredbe

- Uvođenje novih proizvoda: piva, jakih alkoholnih pića (pod uvjetom da je etilni alkohol koji se upotrebljava za proizvodnju jakih alkoholnih pića isključivo poljoprivrednog podrijetla), morske soli i eteričnih ulja.
- Ukidanje izuzeća osim u slučaju elementarnih nepogoda (sjeme mora biti iz ekološke proizvodnje, prijelazni period).
- U prijelaznom razdoblju može biti paralelna proizvodnja zatim se cijelo gospodarstvo mora uključiti u ekološku proizvodnju.
- Uvodi se grupna certifikacija za mala poljoprivredna gospodarstva do 5 ha.
- Stručna kontrola temelji se na riziku, sprječavanju prijevara tako da subjekti niskog rizika ne moraju biti podvrgnuti kontrolama svake godine i/ili mogu biti podvrgnuti smanjenim godišnjim kontrolama, dok bi subjekti visokog rizika bili češći cilj.
- Radi bolje sljedivosti i sprečavanja prijevara, subjekte za istu skupinu proizvoda u različitim fazama ekološke proizvodnje ne smiju kontrolirati različita kontrolna tijela.
- Može se dogoditi da poljoprivrednici ne smiju svoje proizvode staviti na tržište kao ekološke zbog nenamjerne prisutnosti neodobrenih proizvoda ili tvari. Komisija može ovlastiti države članice za dodjelu nacionalnih plaćanja kako bi se nadoknadili gubici nastali u takvim slučajevima. Usto, države članice mogu koristiti instrumente Zajedničke poljoprivredne politike kako bi se u cijelosti ili djelomično pokrili takvi gubici.
- Izmjene uvoznog režima: osim priznavanja trećih zemalja u svrhu ekvivalentnosti, Europska unija priznaje u svrhu ekvivalentnosti ili sukladnosti i kontrolna tijela koja su aktivna u trećim zemljama. Postupno se prelazi na sustav istovjetnosti. Prethodni sustav pojedinačnih odobrenja koje je država članica dodjeljivala za svaku pošiljku ukida se.

Prijedlog Uredbe trebao bi stupiti na snagu 2017. godine

Ana Marušić Lisac, direktorica Biotehnicon poduzetničkog centra predstavila je postavke ekološke proizvodnje, razvoj nacionalne regulative, kao i usklađenja hrvatske regulative s pravnom stečevinom EU. Certifikacijom proizvoda i njihovom komunikacijom na tržištu kao ekoloških, stječe se bolji ugled i povjerenje potrošača. Certifikati u tom smislu potrošaču pružaju dokaz kvalitete, odnosno sigurnost u proizvod.

O fascinantnom svijetu organske poljoprivrede govorio je dugogodišnji predsjednik IFOAM-a koji je trenutno predsjednik žirija One World Award, Bernward Geier, istaknuvši pritom kako diljem svijeta postoje mnoge organske farme koje nisu certificirane te kako svjetski promet u ekološkom poslovanju iznosi više od 60 milijardi američkih dolara. Napominje da čak 56% Amerikanaca vjeruje da je ekološka hrana zdravija te da je ekološko povrće i mlijeko najtraženije u Danskoj, gdje je udio ekopovršina 8%. Zanimljivo je istaknuti da se u Njemačkoj dnevno konzumira više od 30% kruha organske kvalitete, a organska dječja hrana zauzima čak 90% udjela na tržištu Njemačke.

Gospodin Geier osvrnuo se na važnost izbjegavanja GMO-a te ističe da termin genetski modificirani zapravo nije ispravan – radi se o genetskoj manipulaciji. Naime, industrija želi kontrolirati tržište zbog ogromnog profita, a tu su važni voda i sjeme. Problem je što se tako uništava ono što priroda stvara i važno je ljudima približiti ekološku hranu jer je budućnost u „healthy businessu“.

Donosimo transkript panel diskusije na kojoj su sudjelovali: 
Zlatko Pejić – direktor razvoja i savjetnik za strateške projekte Biovege, Darija Musulin – voditeljica odjela za ekološku i integriranu proizvodnju, Ministarstvo poljoprivrede, Bernward Geier – predsjednik žirija One World i dugogodišnji predsjednik IFOAM-a, Nikola Siladi – ekoproizvođač Siladiagro d.o.o. i Mario Sever – vlasnik ekoimanja Sever. panel diskusiju je moderirala novinarka Zlatko Pejić: Gordana Gelenčer. 

Može li ekološka poljoprivreda osigurati da ne bude gladi?

Geier: Problem je u tome što je previše nas koji puno trošimo. Moramo uzeti u obzir ako uzmemo FAO, hrana koju danas proizvodimo dovoljna je u smislu kalorija za 12 milijardi ljudi, no nije potrebno povećati proizvodnju, nego se mora prestati bacati hrana. Pola količine završi u otpadu, a to je odraz našeg odnosa prema hrani i koliko ju cijenimo. Ovo pitanje treba demistificirati. Stalno se govori da će jedino GMO moći nahraniti svijet, no to je bezočna laž.

Hrvatska je nekad bila sposobna hraniti Europu. Ukazuje li to na priliku za ekopoljoprivredu da počnemo izvoziti?

Pejić: Treba prvo nahraniti sebe, a ako postoji višak, onda on izlazi na tržište. Problem Hrvatske je u tome što kasni – ne možemo se dogovoriti, umišljamo da možemo hraniti cijeli svijet, a nismo se dokazali na svom terenu. Hrvatska ima nevjerojatan potencijal, ali problem je u odgovornosti, radu i partnerstvu. Moramo govoriti o specifičnosti i vrijednosti lokalnih proizvoda – uvijek postoje šanse, no treba stvoriti fond znanja i iskustva da možemo ići dalje.

Akcijski plan zamišljen je do 2016. Kada ga usporedimo s austrijskim iskustvom, koje uključuje školovanje, edukaciju i istraživanje, koliko to korespondira s našim planom?

Musulin: Mi dosta radimo kroz razna predavanja – u Hrvatskoj imamo radionice i seminare u suradnji sa županijama; išli smo u dolinu Neretve gdje konkuriramo za ekološki način proizvodnje; želimo steći još više prakse kao što imaju Talijani; radimo na edukaciji proizvođača. Potražnja postoji, ali nema ponude. U suradnji sa savjetodavnom službom imamo radionice za proizvođače i Ministarstvo je tu dosta angažirano.
U programu ruralnog razvoja, prolaženje tečaja za poljoprivrednike bit će obavezno – svaki proizvođač morat će proći 5 sati edukacije i taj dio obaveza ide prema cilju edukacije proizvođača. U suradnji sa savjetodavnom službom trudimo se organizirati što više radionica, a radimo i na edukaciji potrošača putem letaka.

Već duže vrijeme pratite stanje na tržištu. Možete li usporedite trud, znanje, prinose i zaradu konvencionalne i ekoproizvodnje?

Sever:
 
Mi nikada nismo uzgajali konvencionalno. Od 1994. bavimo se organskim iz hobija – za sebe i obitelj, a viškove smo dijelili prijateljima, pri čemu se rodila ideja da hobi postane posao. Od države smo 2000. na 20 godina uzeli u zakup 50 ha. Bilo je potrebno jako puno truda i muke da bi se započeo organski uzgoj. U počecima je bilo teško ući u upisnik u Ministarstvu, međutim kupci su tjerali dalje i mogu reći da se može živjeti od toga. Sada smo u najnepovoljnijem razdoblju – razdoblju recesije i nažalost nije sve odrađeno kako bi bili konkurentni u zemljama u okruženju. No, poznajemo veliki krug ljudi koji nam otvaraju vrata i želja nam je ući na talijansko i austrijsko tržište.

U Hrvatskoj pada udjel ekopovrća – ako nemate podršku neke velike kompanije u smislu transporta i skladištenja, to utječe na uzgoj ove najrizičnije skupine.

Budući da proizvodite bučino ulje, kako se financijski pokrivate?

SiladiZasad dobro. Počeli smo prije 25 godina s konvencionalnom proizvodnjom, no osjećali smo se sputano. Tražili smo druga rješenja, ideje, izazove i odluči se za ekopoljoprivredu. Prelazak je trajao 10 godina – morali smo naći novo tržište, proizvodnju i kupce, no danas je to malo lakše i jednostavnije.

Na pomoć kojih institucija je moguće računati?

Sever: Na ostale ekoproizvođače i kupce koji te tjeraju da budeš bolji te pomoć Ministarstva i države koji potiču ekoproizvodnju. Nema dovoljno savjetodavnih službi i mali je broje ekosavjetnika, no Marija Šavar radi odličan posao sa savjetnicima i dala je puno više vremena i truda.

Predstavlja li deparcelizacija veliki problem? Je li rješenje u zadruzi?

Pejić: Svaka sredina nudi neku svoju formu. Kada ne budemo više tražili potporu države, to će značiti da smo uspjeli – to je pitanje efikasnosti. Stvaranje ovisnosti kao što su krediti više vam govori o slabosti nego o snazi jer ćemo uvijek pretpostavljati da možemo dignuti kredit. Potpore su korisne, no naša je Vlada zaluđena jer misli samo na velike investicije, a ignorira alternative. I mali prestaju biti mali ako se udruže. Hrvatska ne može preko noći postati samodostatna – ako u naznaci imamo ideju koje se moramo podržavati, uspješnost je zagarantirana.
Ako nema povjerenja, onda smo sputani i trebamo pomoć, a manje ovisničko društvo daje veću izvjesnost za napredovanje. Potpore su postale takva opsjednutost koja kreira očekivanja i ljudi ništa ne žele raditi ako nemaju garantiranu potporu.

U akcijskom planu predviđen je rast sa 3 na 8 posto. Nije li to dosta ambiciozno?

Musulin: Potrebno je uključivanje i velikih i malih. Intencija ide u smjeru poticanja malih gospodarstava da se uvodu grupne certifikacije, i ovaj program ruralnog razvoja ide u smjeru da se malim gospodarstvima maksimalno pomogne. Ove su godine ekoproizvođači dobili potporu prije konvencionalnih, a konvencionalni će morati ostavljati jedan dio površine za ekouzgoj. Tu će mala gospodarstva pronaći niz mjera i dobiti potporu za pokretanje svog gospodarstva. Veliki je interes država članica EU, Njemačke, Nizozemske i Italije za našim proizvodima no mi nemamo potrebne količine. Nije problem kvaliteta – sirovine nam idu u izvoz i naši proizvođači koji su sklopili ugovore s proizvođačima iz Njemačke jako su zadovoljni, najveći je problem količina.

Geier: Imam vlastito iskustvo s poticajima. Bio sam član zadruge, imali smo potpore a prije toga imali smo duplo veće cijene od konvencionalnih, no krajnji proizvod nije duplo koštao. Bili smo zadovoljni, no čim smo dobili potpore, cijene su pale, kruh nije bio skuplji, a mi smo puno vremena provodili ispunjavajući formulare. Poticaji nisu dobri.
Npr. jedno imanje u Koreji počelo je s s malom trgovinom, a dosad su postali najjače poduzeće – ujedinili 200 organskih proizvođača, 400 000 obitelji i 1.6 milijuna ljudi. To nije poslovanje u kapitalističkom smislu, nego fer odnos među proizvođačima. Ako se desi nepogoda, imaju fond solidarnosti iz kojeg dobiju novac i to farmerima daje sigurnost. Potrebno je promijeniti kapitalistički sustav jer se bazira na pohlepi, a 90% novca nema smisao.


Pejić: Zaboravljamo odakle dolaze poticaji, jer što su oni veći, veće su i kontrole i ograničenja.
Subvencija je iluzija jer se krug u konačnici zatvori. Mi ga vidimo samo u dijelu koji do nas dolazi kao subvencija i odlazi kao proizvod. Ministarstva ne proizvode i moraju povećati poreze i namete da bi iz političko strateških razloga davala novce na ona mjesta koja oni smatraju zanimljivima. Sve ostalo je iluzija.

 


 

Komentiraj članak:

Članak možeš komentirati ako se prijaviš preko Facebooka ili ako si registrirani korisnik prijavljen u sustav. Registriraj se ovdje. Prijavi se ovdje.