Tomislav Tomić

Želiš li biti sretan ili u pravu?

Sve dok živimo s otporom u sebi u odnosu na pojedine ljude ili situacije koje nam bude nelagodne emocije, u našem umu stalno će biti prisutan sukob u kojem nešto pokušavamo dokazati nekome i biti u pravu

Želiš li biti sretan ili u pravu?

Postoji drevna priča koja izvrsno opisuje aspekt našeg uma koji nam stvara više stresa i patnje nego išta drugo…

Nakon napornog cjelodnevnog rada na plantaži riže, dva redovnika, stariji i mlađi, uputili su se natrag u svoj samostan. Kada su stigli do rijeke, sreli su mladu i zgodnu djevojku koja ih je ljubazno zamolila da joj pomognu prijeći na drugu stranu rijeke. Redovnici su se u čudu pogledali zato što su se zavjetovali da nikada neće dotaknuti ženu. Zatim, bez i jedne riječi, stariji redovnik uhvati djevojku, prenese je preko rijeke, nježno je spusti i nastavi dalje hodati prema samostanu.

Mlađi redovnik nije mogao vjerovati sceni kojoj je svjedočio. Nastavio je u tišini hodati sa starijim redovnikom, a nakon pola sata hodanja više se nije mogao suzdržati i ljutito ga je upitao: „Brate, zar se nismo zavjetovati da nikada nećemo dotaknuti ženu? Kako si mogao nositi je na svojim ramenima?“

Stariji redovnik ga je mirno pogledao i odgovorio mu: „Brate, spustio sam je čim sam je prenio na drugu stranu rijeke. Zašto je ti i dalje nosiš?“

Ova predivna priča slikovito ilustrira sklonost našeg uma da se opire onome što ne želimo u svojim iskustvima i to dugo vremena nakon događaja koji nas je uznemirio ili nam zasmetao. U svojoj glavi opravdavamo svoje postupke, opravdavamo svoju poziciju i druge prosuđujemo zbog nečeg što su „krivo“ napravili. Ponašamo se kao da naše argumente sluša neki „vrhovni sudac“ koji će, nakon saslušanog izlaganja, objaviti presudu da smo „u pravu“.

Po Tečaju čuda, jedno od fundamentalnih životnih pitanja na koje bismo trebali sebi odgovoriti glasi - želiš li biti u pravu ili želiš biti sretan?

Drugim riječima, sve dok živimo s otporom u sebi u odnosu na pojedine ljude ili situacije koje nam bude nelagodne emocije, u našem umu stalno će biti prisutan sukob u kojem nešto pokušavamo dokazati nekome (biti u pravu). No, jedino što time možemo dobiti jest još više onoga što nam uzrokuje otpor. Što duže vremena živimo u otporu, on postane poput „mentalnih utega“ koji našu pozornost automatski vuku prema onome čemu se najviše opiremo i to postane naša glavna životna tema.

S vremenom se takav otpor pretvori (uglavnom) u kroničnu ljutnju ili depresiju i to postane centar našeg života. Ljutnju i depresiju ne možete doživjeti ako mislite o nečemu što će se tek dogoditi u budućnosti. Možete ih iskusiti samo onda ako razmišljate o nečem što se već dogodilo (u bližoj ili daljoj prošlosti), a vi se – svjesno ili nesvjesno – tome opirete.

Naravno, s obzirom da često nismo svjesni da smo upali u kronični obrazac ljutnje ili depresije, svoju ljutnju ili depresiju projiciramo na nešto „svježe“ što se događa u našem životu i tako zaključimo da smo ljuti ili depresivni upravo zbog nečeg što se trenutno događa u našem životu.

I to „nešto“ na što ćemo projicirati svoju ljutnju ili depresiju može biti apsolutno bilo što. Pogledajte malo oko sebe i promislite, primjerice, koliki broj ljudi danonoćno kritizira političare – lijeve i desne – i način kako krivo vode društvo, a s druge strane, ti isti ljudi niti ne razmišljaju o aktivnom uključivanju u pojedine društvene strukture iz kojih mogu dobiti priliku da barem nešto zaista i naprave za dobrobit zajednice (a ne samo da prigovaraju kako je sve loše i kako svi kradu i lažu). Oni samo žele kritizirati nešto što se događa izvan njih i, u osnovi, njihova kritika ne predstavlja ništa drugo negoli izbjegavanje suočavanja s vlastitim bolnim emocijama koje im je uzrokovao dugogodišnji otpor. Oni žele biti „u pravu“ sa svojim kritikama i tu završava cijela priča.

Većina problema za koje mislimo da ih imamo samo su posljedica naših čestih misli koje su nastale kao rezultat našega dugotrajnog otpora. Većina vašeg stresa nastaje kao posljedica vaših misli (u otporu) o nečemu ili nekome, a ne zbog pojedinih ljudi ili situacija.

Reći ću vam nešto što će vas, na prvi pogled, možda šokirati, no ipak sugeriram vam da promislite malo o tome.

Svaka osoba na ovom svijetu ima dovoljno realnih i logičnih razloga da bude potpuno nesretna.

Nema te osobe koja nikada nije bila prevarena, povrijeđena, izigrana, degradirana, neuvažena, neshvaćena i sve ono ostalo što ljude čine nesretnima.

Realno gledajući, život na ovom planetu prilično je opasan, neizvjestan i nepredvidiv, a problemi i izazovi nešto su čega apsolutno nitko nije lišen. Međutim, vi imate slobodu misliti na način da neke ljude život mazi i pazi više negoli neke druge, no vjerujte mi, iza toga se samo skriva žrtva koja još nije spremna suočiti se s istinom.

Svaka, ali apsolutno svaka osoba na ovom svijetu ima sasvim dovoljno realnih i logičnih razloga da bude potpuno nesretna. Pitanje je samo, kako to kaže Tečaj čuda, želimo li biti u pravu ili želimo biti sretni.

Vi možete biti sretni! Međutim, sve dok nismo svjesni čemu se sve u sebi opiremo, taj isti otpor iskrivljuje nam sliku koju vidimo ispred sebe, relativizira našu logiku i razum i drži nas usmjerenima na ono što, u osnovi, ne želimo.

Želite li naučiti kako osvijestiti sve ono čemu se opirete te upoznati praktične načine otpuštanja svih misli koje vam stvaraju (nesvjesni) otpor, kliknite ovdje i prijavite se za sljedeću radionicu pod nazivom Mindfulness trening.

 

Komentiraj članak:

Članak možeš komentirati ako se prijaviš preko Facebooka ili ako si registrirani korisnik prijavljen u sustav. Registriraj se ovdje. Prijavi se ovdje.