Eko proizvodnja

Vrtlarstvo bez kemije

Piše: Zlata Nanić. Pionirka hrvatske biopoljoprivrede ističe važnost uzgajanja bilja na organski način

 Vrtlarstvo bez kemije

Biljke su glavna hrana najvećeg dijela čovječanstva. Svaki čovjek koji ima i najmanji komadić zemlje može sam bar nešto uzgojiti. Čak i na balkonu ili terasi možemo uzgajati uz ukrasne i poneku jestivu biljku , pa makar to bile samo začinske biljke kao: vlasac, peršin, dragušac, bosiljak, majčina dušica i mnoge druge. Ali i poneki grm rajčice, paprike, mahuna, jagode “na kat” i još štošta možemo uzgajati i “bez zemlje”. No, mi ćemo se prvenstveno posvetiti uzgoju u vrtu i polju, ali ne bilo kakvom uzgoju, nego organskom uzgoju biljaka.

 

Zbog čega je važno organski uzgajati biljke

Današnja poljoprivreda preobrazila je polja u određeni vid industrijske proizvodnje, čiji je jedini cilj da iz zemlje izvuče što više, smanjujući pri tom broj “ruku" koje su za to potrebne. Ovakav pristup temelji se na neracionalnoj upotrebi fosilne energije i agrokemikalija što je dovelo do opasnih ekoloških posljedica i iscrpljivanja neobnovljivih prirodnih resursa.

S lica Zemlje zauvijek su nestale mnoge biljne i životinjske vrste, a drastično se smanjio i broj seoskih gospodarstava. Industrijska poljoprivreda dovela je do degradacije i izumiranja vrijednosti sela i seoskog načina života, koji je stoljećima bio izvor krepkosti, snage i lijepog krajobraza. Osim toga, konvencionalna poljoprivreda danas je najveći zagađivač okoliša, pitke vode i zraka. Stoga ekološki pokreti u svijetu i u nas nisu pomodarstvo već nužnost, želimo li Zemlju sačuvati za buduće naraštaje.

 Vrtlarstvo bez kemije

A što je s čovječanstvom? Jedući hranu uzgojenu s mineralnim gnojivima i pesticidima gubimo prirodnu otpornost, jer ta hrana nema vitalne energije, a i hranidbene vrijednosti su smanjene. Biljke uzgojene bez umjetnih gnojiva i pesticida sadrže vitalnu energiju koja se kasnije kroz hranu prenosi na naše tijelo i podržava naš imunološki sustav. Ova kakvoća ne može se ustanoviti kemijskim analizama, ali je osjeća naš organizam.

Količine mineralnih sastojaka i vitamina mogu se ustanoviti analizama i pokazuju da pojedinih minerala, npr. kalcija i željeza i do pet puta više ima u organski uzgojenom povrću od povrća iz konvencionalnog uzgoja.

To je zbog toga što se ne primjenjuju mineralna gnojiva pa biljke ne sadrže puno vode. Ima mnogo više suhe tvari, okus je slatkast jer nema puno nitrata i nitrita, a nema ni ostataka pesticida, jer se ne primjenjuju u uzgoju. Ustvrđeno je da su alergije (pogotovo kod djece) posljedica onečišćene hrane. Standard nam je svima porastao, ali zato se sada plaća danak civilizacijskim bolestima.

U Njemačkoj, u Institutu za biodinamiku primjenjuju metodu kristalizacije uz pomoć koje se može “vidjeti” vitalna energija hrane. Primjerice, struktura tkiva biodinamički uzgojene jabuke kristalno čista i jasna, dok se kod konvencionalno uzgojene jabuke jedva nazire neka struktura. Dr. Heilmann koji godinama proučava kakvoću hrane tvrdi da ono što čovjeka stvarno hrani i daje mu vitalnu energiju nisu ni vitamini, ni minerali, već taj red u organski uzgojenoj hrani.

U svijetu (a i kod nas “u povojima”) sve više gospodarstava prelazi na ekološko povrtlarstvo i poljodjelstvo, što ne znači vraćanje na staro, nego traži dosta novih znanja o: plodoredu, gnojidbi, dobrim i lošim susjedima među biljkama, biološkoj zaštiti i obradi tla. 

Mnoge države daju poljodjelcima subvencije za prelazak na ekološko poljodjelstvo, jer je u početno vrijeme drastičan pad prinosa. Tlo najprije mora “oživjeti”, a u tome najviše rezultate postiže biodinamička metoda gospodarenja. U odnosu na situaciju u svijetu, Hrvatska je na začelju u ekološkoj proizvodnji namirnica.

Stoga ćemo se mi još dosta posvetiti praktičnom radu u našem vrtu. Krajem proljeća još nije kasno da posijete i posadite mnoge vrste povrća. Ali prije no što obujete čizme ili stare tenisice, zasučete rukave i prihvatite se vila sa širokim parošcima, moramo isplanirati naš vrt.

 

Planiranje povrtnjaka

Uređenje lijepog i korisnog vrta složen je stvaralački rad. Taj posao mnogi prepuštaju pejsažnom arhitektu ili stručnjaku za hortikulturu, ali želimo li pravi obiteljski vrt po vlastitoj mjeri i ukusu, najbolje je izgled i plan cjelokupnog vrta dogovoriti u obiteljskom krugu. Samo tako će svaki član obitelji (i djeca!) raditi u vrtu s punim zadovoljstvom i veseljem.

Vrt treba biti ugodno, s ljubavlju stvoreno, privlačno mjesto za odmor i rekreaciju. Obiteljski vrt trebao bi imati cvjetnjak, povrtnjak (obvezno s mjestom predviđenim za kompostište), gredicu ljekovitog i začinskog bilja, mali voćnjak, travnjak za sunčanje i igranje, sjenicu (brajdu) za odmor u hladovini za vrijeme ljetnih vrućina te kućicu za alat.

 Vrtlarstvo bez kemije

 

Živicom, cvjetnim grmljem i jagodičastim voćem (maline, kupine,ribizli) štitit ćemo naš vrt od vjetra, ili odijeliti pojedine dijelove vrta. I u povrtnjaku je važno posaditi cvijeće, jer ono skladom boja, ljepotom i mirisom potiče naše pozitivne emocije, a u tako šarolikom svijetu hranu i utočište nalaze prekrasni leptiri, ptice i mnogobrojni korisni kukci. Ali, svim stanovnicima našega vrta i svakoj njegovoj biljci najvažnije je tlo. Stoga ćemo vas dragi čitatelji najprije upoznati s tajnama života u tlu i s načinima pripreme i obrade tla za naš bogat i raskošan vrt.

Bilo bi korisno kad bismo zamišljeni plan cijeloga vrta najprije prenijeli na papir. Najpraktičnije mjerilo je 1:100 što znači da 1 metar u prirodi odgovara 1 centimetru na papiru. Najprije ucrtamo dužinu i širinu našeg zemljišta. Važno je označiti strane svijeta da bismo znali gdje su najsunčanija mjesta. Što više sunca biljke imaju, plodovi će biti sočniji i ukusniji. Idealan smjer za gredice je istok-zapad, jer tada biljke dobivaju najviše sunca. Najbolja širina gredice je 120 cm. Između gredica treba predvidjeti najmanje 30 cm za stazice, koje možemo popločiti starom ciglom, kamenom ili posuti otpacima drveta iz najbliže pilane.

Na zaštićenom i sunčanom mjestu, treba predvidjeti prostor za uzgoj presadnica. Idealno bi bilo imati mali staklenik, ali i topla gredica (lijeha) u drvenom okviru, pokrivena staklom (nispete) ili lukovi od pruća prekriveni PVC-folijom mogu poslužiti za istu svrhu. Kompostište se postavlja u sjeni drveta ili živice. Kompostište treba imati slobodan pristup za vrtna kolica (tačke), a u većem vrtu i za traktor s prikolicom.

U malim vrtovima nema uvijek dovoljno mjesta za odvajanje povrtnjaka od cvijetnjaka i voćnjaka. Baš u takvim vrtovima može se postići sklad sadnjom povrća pod mlade voćke (češnjak će npr.svojim mirisom odbijati miševe od korijenja mladih voćaka!). Rajčicu i začinsko bilje možemo posaditi među cvijeće. Jagode puzavice lijepo izgledaju posađene u šupljine deblje drvene klade. Kumpir se može uzgajati “na katove” u drvenim okvirima, a takvu “gredicu na kat” s krumpirom možemo smjestiti među cvijeće, na primjer među visoke cinije ili suncokrete.

 

 Vrtlarstvo bez kemije

 Vrtlarstvo bez kemije

 

Napisala: Zlata Nanić

zlatananic.com

 

 

 

 

Komentiraj članak:

Članak možeš komentirati ako se prijaviš preko Facebooka ili ako si registrirani korisnik prijavljen u sustav. Registriraj se ovdje. Prijavi se ovdje.