Biljka: Alchemilla vulgaris 

 

Ljekarnički naziv: Herba Alchemillae 

 

Porodica: Rosaceae 

 

Drugi nazivi: Gospin plašt, virak, Božja plahtica, rosnik (zbog rose koja se nakuplja na udubinama listova)

 

Stanište i rasprostranjenost: vrkuta je vrlo rasprostranjena biljka, posebno voli veću nadmorsku visinu (planinske i brdske livade Velebita i Gorskog Kotara) iako ju nalazimo i na kontinetu. Voli vlažnija staništa, često je na rubovima livada u poluhladu, na poljma, travnjacima, šumskim čistinama.

 

Vrkuta je zelena trajnica visoka 10-40 cm (zavisno od podvrste ali i zemlje i vlage). Listovi su na dugim peteljkama više okrugli ali „krpasto“ razdijeljeni na 7-11 režnjeva (uvjetno rečeno sličan obliku sljeza, pogledati sliku) sa nazubljenim rubom. „Režnjevi“ tvore oblik harmonike i blago su ljevkasto udubljeni, u centralnoj udubini a na nazubljenim rubovima lista skuplja se rosa ( od te rose u srednjem vijeku alkemičari su pokušavali napraviti zlato i eliksir života, od tuda i latinski naziv). 

Vrkuta cvate od svibnja do kolovoza (zavisno od tla, vlage, nadmorske visine). Cvat je žutozelen ili zelen na vrhu cvatnih stapki ( koje po sebi imaju manje listiće) a sastoji se od rahlih nakupina majušnih neuglednih cvijetića. Cvijet i biljka nemaju neki posebano izražen miris (recimo da je „travnat“), okus se preljeva od trpke do ugodno nježne „uljasto-travnate“ nijanse. Srodne vrste: postoji jako puno srodnih vrsta vrkute, koje se međusobno vrlo teško razlikuju ali su sve ljekovite. Alchemilla alpina je srebrna vrkuta koje u Hrvatskoj gotovo da i nema (većinom raste u Alpama), a kod nas je zaštićena. Najočitija razlika „obične“ i srebrnolisne vrkute su srebrnasto dlakavi listovi sa donje strane. 

 

 

Razne mineralne i organske tvari, 6-12 % tanina, eterično ulje, flavonoidi, puno vitamnina C, gorke tvari, lecitin, fitosterol, razne kiseline ( među kojima prednjači salicilna kis.), agrimonin, levigatin, pedunkulagin, saponini, smola. Berba: bere se u doba cvatnje (svibanj-kolovoz) list i stapke sa cvatom. To je trajnica kojoj se korjen ne koristi u ljekovite svrhe prema tome nemojte ga čupati. List se može sakupljati i nakon cvatnje, ali onda nema toliku ljekovitu moć sinergije aktivnih tvari iako tada ima povišenu razinu tanina pa se ciljano za tu svrhu može brati ( proljev).

 

 

 

Ovo je izrazito taninska biljka koja se u prvom redu kroz stoljeća koristila kao biljka za rane (obične rane, zagnojenja, čireve ili kod vađenja zuba). Snažno je protuupalna biljka za sve ženske bolesti (pogotovo vezane uz maternicu) te razne vrste krvarenja. Većinom se pripremala kao čaj ( vrlo rijetko kao prašak). Zbog obilja tanina koristi se i kod rijetke stolice (pogotovo ako je krvava). Djeluje kao regulator hormona, biljka potiče rast progesterona.

 

 

 

Obilje tanina ima svoje prednosti ali i mane. Osobe koje imaju komplikacija za žuči, želucom i jetrom trebaju jako paziti na dozu koju uzimaju ( šalica čaja takvim ljudima može pasti kao „težak kamen na želudac“ ali to isto čini i jetri). Naravno trudnice i dojilje trbaju ju uzimati u kontroliranim dozama, oprez je potreban i kod ljudi koji uzimaju sredstva protiv zgrušavanja krvi ( srčani bolesnici i tlakaši, pogotovo ako su na Maravinu). Vrkuta može kod vrlo osjetljivih ljudi pretjerano stegnuti stolicu ( u tu svrhu se vrlo često koristi kod proljeva u male djece). Kako djeluje na mišiće maternice (iako se najčešće koristi baš za te namjene) uvelike prekomjerna doza može izazvati neželjene posljedice u vidu osjećaja „stegnutosti“, pritiska genitalnih organa. 

Načini primjene

Vrkuta je vrlo ljekovita biljka, pogotovo je vrlo ljekovita za cijeli niz ženskih problema. Danas se većinom se koristi kao infuz, rjeđe kao tintura, prašak ili estrakt ( on se najviše koristi kod pripreme ljekovitih biljnih vaginaleta). 

 

 

 

Stoljećima se vrkuta uspješno koristila za poteškoće vezane uz menopauzu, mentruacijske probleme ( regulira mjesečnicu, uravnotežuje hormone, pogotovo djeluje kod prevelikih krvarenja i bolnih menstruacija), olakšava porod, djeluje kao pomoć ( oralna primjena ali i vaginalno ispiranje) kod raznih vrsta iscjedaka i bijelog pranja. Njena najveća primjena je u „davanju tonusa“ „preslaboj“ maternici ( jača stijenku maternice). Tako na neki način (uvijetno rečeno) „štiti“ od pobačaja i olakšava porod. U tu svrhu koriste ju žene koje su imale spontane pobačaje, „nisku“ maternicu ili „nisko nose“. Iako se danas vrkuta ne istražuje puno ( niti približno dovoljno s obziroma na učinke koje joj pripisuje tradicionalna medicina) neka novija istaraživanja govore u prilog tome da vrkuta djeluje povoljno i kod oboljenja kojima su uzrok virusi.