Nutricionizam

Vino ne može škoditi (onome tko ga zna piti)

U odnosu na potrošnju vina, razvidno je da zemlje s prevladavajućom potrošnjom vina imaju manje stope smrtnosti od akutnog infarkta srca

Vino ne može škoditi (onome tko ga zna piti)

O alkoholizmu, socijalno-medicinskoj bolesti koju je Svjetska zdravstvena organizacija 1952. godine priznala bolešću pod definicijom: "Alkoholizam je bolest, a alkoholičar je bolesnik kod koga se zbog prekomjerne i dugotrajne uporabe alkoholnih pića pojavljuje psihička i fizička ovisnost, zdravstveni problemi, obiteljski i društveni poremećaji", napisano je mnogo toga.

O stanju u Dalmaciji i antialkoholičarskom djelovanju najupečatljiviji su zapisi dr. Josipa Škarića, liječnika specijaliste mikrobiologa, jednog od utemeljitelja Higijenskog zavoda u Splitu, bliskog suradnika dr. Andrije Štampara, pokretača antialkoholnog pokreta u Hrvatskoj koji je svoje djelovanje u tom pogledu započeo prije jednog stoljeća. Još 1919. godine dr. Štampar je napisao Narodnu čitanku o alkoholu u ediciji Pučke prosvjetne knjižnice. Pod njegovim utjecajem dr. Škarić piše: "Upotreba alkohola u Dalmaciji, mnogo više u zagorskim predjelima nego li u primorju i na otocima, taj bič ljudski bio je jedan od najopasnijih socijalnih zala"; kao i "Alkohol više hara od triju historičkih bičeva: glada, kuge i rata. Više nego glad i kuga decimira: više nego rat ubiva: gore nego ubiva, obeščašćuje.“

Vino ne može škoditi (onome tko ga zna piti)

Dr. Andrija Štampar - vođa antialkoholnog pokreta

Dr. Škarić o radu na antialkoholnom pokretu s dr. Štamparom zapisao je sljedeće: "U pismu iz Zagreba obraća se na me da se zauzmem za borbu protiv alkoholizma: "Vama je dobro poznato, koliko je meni stalo do uspjeha našeg antialkoholnog pokreta, za koji sam se svojski zauzimao od prvih dana svog javnog rada." Udovoljio sam mu."

Štampar je u Dalmaciji imao protivnika, osobito u gradu Splitu. Jedan od razloga, ne toliko bitan, bio je njegov isključiv stav prema alkoholu. Nitko ga nikada nije vidio popiti kap alkohola. Ono što je u Dalmaciji nezamislivo da niti nakon obroka ribe, osobito bijele, oborite ribe, koju je uživao blagovati, nije popio ni gutljaj vina! Uvijek je iza jela pio samo vodu. Neki splitski liječnici nikad mu nisu oprostili izjavu kod prvog dolaska u Split kada mu je od strane pokrajinske vlasti priređen banket u prostoriji zadimljenoj duhanskim dimom i punim stolom različitih alkoholnih pića. Pogledao ih je i rekao: "U ovakvoj špilji Štamparu nije mjesto!" Okrenuo se i otišao.

Dr. Škarić još piše: „U Dalmaciji ima malo pijanaca, iako je to kraj, u kojem je glavni proizvod vino.“ Još uvijek se pamte egzodusi stanovnika Dalmacije u prekomorske zemlje nakon Vinske klauzule krajem 19. stoljeća i peronospore dvadesetih godina 20. stoljeća koji su podjednako uništili vinogradarstvo Dalmacije tada osnovnu gospodarsku djelatnost.

Mjesec dana prije njegovog (dr. Štampara) smrtonosnog oboljenja bio sam kod njega u Zagrebu. Upravo je išao na predavanje higijene u svojstvu profesora Medicinskog fakulteta. Rekao sam mu da sam čitao u novinama kako se u Zagrebu konzumira u jednoj godini toliko alkohola, koliko iznosi budžet grada Zagreba. Pogledao me svojim značajnim, pametnim, prodornim i zamišljenim očima. Razumio me je i žalosno, s malo riječi, priznao da je tako“.

Dr. Andrija Štampar umro je 1958. godine od posljedica moždanog udara. Za života nije postigao značajnijih rezultata u antialkoholnom pokretu. Tek njegov učenik prof. dr. sc. Vladimir Hudolin šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća postiže zavidne i u svijetu poznate i priznate rezultate sa svojim klubovima liječenih alkoholičara. U Hrvatskoj je osnovao više od 800 klubova.

Sada, jedno stoljeće poslije početka Štamparova djelovanja, alkoholizam je još uvijek veliko zdravstveno i društveno opterećenje. Brojni pokreti pa i poznate prohibicije nisu postigle rezultata. Dapače, ove potonje samo su pogoršavale stanje.

Vino ne može škoditi (onome tko ga zna piti)

Edukacija i zabrane

Danas u razvijenom svijetu prevladavaju stavovi da isključivosti, zabrane, prohibicije, različite penikulacije, porezi i drugi nameti ne postižu željenih učinaka antialkoholnog pokreta kao što ostvaruje edukacija o alkoholu, njegovoj zdravstveno-socijalnoj štetnosti za pojedinca, obitelj i zajednicu ako se nerazborito, prekomjerno uživa. Odbacuju se zabrane i rad se usmjerava prema edukaciji o načinima ispravnog uživanja alkohola u mjeri koja može biti višestruko korisna kako je to zamijećeno 80-tih godina prošlog stoljeća na primjeru nazvanom francuski paradoks.

Naime, zamijećeno je da Francuzi pored obilja masnoća u prehrani i masnoća u krvi, pretilosti, pijenja prosječno ukupno većih količina alkohola nego li stanovnici drugih europskih zemalja, imaju značajno manju smrtnost od akutnog infarkta srca i drugih srčano-žilnih bolesti. Isto je zamijećeno i u drugim mediteranskim zemljama u kojima među konzumiranim vrstama alkohola prevladava pijenje vina u odnosu na druge zapadnoeuropske, srednjoeuropske i skandinavske zemlje gdje prevladava pijenje piva. U manjem broju zemalja, uglavnom su to istočnoeuropske zemlje, prevladava pijenje špirita, žestokih alkoholnih pića (žestica).


U odnosu na potrošnju vinskog alkohola razvidno je da zemlje s prevladavajućom potrošnjom vina imaju manje stope smrtnosti od akutnog infarkta srca. Pravac regresije ima negativni predznak: što je veći udio alkohola iz vina u potrošnji ukupnog alkohola manja je smrtnost od infarkta srca. Sasvim suprotno, kod prevladavajuće potrošnje pivskog alkohola pravac regresije ima pozitivni predznak. Veću potrošnju pivskog alkohola ne prati pad smrtnosti od akutnog infarkta srca.

Hrvatska je 2012. godine prema procjeni potrošnje vinskog alkohola 4,8 L/stanovniku dobi ≥15 godina visoko rangirana na 5. mjestu iza Francuske, ali visoka smrtnost od akutnog infarkta srca 67,48/100.000 dvostruko nadmašuje smrtnosti drugih zemalja s većim udjelima potrošnje vinskog alkohola. Te iste 2012. godine procjena potrošnje pivskog alkohola bila je približno jednaka potrošnji vinskog alkohola 4,2 L /stanovniku dobi ≥15 godina.

Vino ne može škoditi (onome tko ga zna piti)

Francuzi i Nijemci

Znakovita je usporedba potrošnje alkohola između Francuske i Njemačke, dvije gospodarski visoko razvijene zemlje za koje zasnovano možemo tvrditi da nemaju značajnih razlika u dostupnosti i kvaliteti zdravstvene zaštite. Francuska ima dvostruko manju stopu smrtnosti od akutnog infarkta srca od Njemačke: 20,53/100.000 vs. 41,71/100.000. Između ove dvije zemlje značajna razlika je što više od polovice konzumenata alkohola u Francuskoj pije vino (57,4 %), a tek petina pivo (19,1 %), dok u Njemačkoj vino pije jedna četvrtina stanovnika  (28 %), a preko polovice stanovnika pije pivo (53,2 %). Po udjelima stanovnika po potrošnji vrsta alkoholnih pića Hrvatska je bliža Francuskoj. Blizu polovice piju vino (45 %), dok je pivopija značajno više nego u Francuskoj (39,6 % vs. 19,1 %).

Kada se podatci potrošnje čistog alkohola iz pojedinih vrsta alkoholnih piće prenesu na godišnju i dnevnu potrošnju u litrama pojedinih vrsta pića po stanovniku dobi ≥15 godina, tada se uočava da razlika između Francuske i Hrvatske po potrošnji vina nije tako drastična kao razlika u većoj potrošnji piva u Hrvata nego Francuza. Hrvati dvostruko više piju piva od Francuza.

Brojna znanstvena eksperimentalna laboratorijska istraživanja i znanstveno utemeljene epidemiološke studije potvrdile su da redovito svakodnevno pijenje umjerenih količina crnog vina za vrijeme blagovanja jela smanjuje rizik nastanka srčano-žilnih bolesti. Znanstvenici Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu pod vodstvom prof. dr. sc. Mladena Boban i prof. dr. sc. Darka Modun dali su značajan znanstveni doprinos spoznajama o mehanizmima kojima umjereno uživanje crnog vina ima svoj zaštitni učinak od nastanka srčano-žilnih i drugih bolesti. Oni su znanstveno potvrdili ono što su prije sto godina uočili dr. Škarić i dr. Štampar da u vinorodnim područjima priobalja i otoka Dalmacije ima mnogo manje alkoholnih bolesti nego na područjima Zagore koja nisu bila vinorodna područja, te koji su razlozi tih razlika.

Vino ne može škoditi (onome tko ga zna piti)

Ukupna potrošnja alkohola u Hrvatskoj se povećala

Danas smo svjedoci brojnim nastojanjima države, područne i lokalne samouprave iskazanim kroz različite akcijske planove borbe protiv alkohola. Po procjenama SZO potrošnja ukupnog alkohola u Hrvatskoj se nije smanjila, dapače ona se povećala. Od potrošnje čistog alkohola 10,7 L/stanovniku 2010. godine potrošnja je narasla na 12,14 L/stanovniku 2014. godine te su Hrvati po ovim pokazateljima pri samom vrhu liste europskih zemalja, a po potrošnji vinskog alkohola 6,25 litara na drugom mjestu odmah iza Francuza koji piju 6,40 litara prosječno godišnje.

Po potrošnji pivskog alkohola 4,23 litre Hrvatska je na 12. mjestu iznad prosjeka EU od 4,09 litara/stanovniku. Ukupno stanovništvo Hrvatske pije puno alkohola ali ne toliko značajno više od stanovništva Francuske s potrošnjom od 11,50 ili Njemačke 11,03 litara/stanovniku, a imaju značajno veće stope smrtnosti kako od alkoholnih bolesti tako i akutnog infarkta srca i moždanog udara. Razvidno da sama količina alkohola nije toliko bitna koliko vrsta alkohola i način pijenja.

U Hrvatskoj nemamo podataka niti procjene potrošnje alkohola po županijama. Međutim, usporedba smrtnosti zbog bolesti jetre (K70, K73-K74; MKB-10), mentalnih bolesti i poremećaja ponašanja izazvanih alkoholom (F10, MKB-10) jasno ukazuju postojanje razlika između kontinentalne (nemediteranske) i jadranske (mediteranske) Hrvatske gdje su značajne razlike manje stope smrtnosti u mediteranskim u odnosu na nemediteranske županije. Razlike u smrtnosti kod bolesti jetre su naznačenije od razlika kod mentalnih bolesti i poremećaja ponašanja izazvanih alkoholom. Za jednu i drugu skupinu bolesti bitno je istaknuti stalni trend pada smrtnosti.

Vino ne može škoditi (onome tko ga zna piti)

Razlike u smrtnosti od infarkta srca (I21-I22, MKB-10) i cerebrovaskularnih bolesti (I60-I69, MKB-10), bolesti za koje su većim dijelom pored pušenja posljedica prekomjernog pijenja alkohola, između mediteranskih i nemediteranskih županija izrazito su statistički značajne u korist manje smrtnosti u jadranskim županijama. Kod skupine cerebrovaskularnih bolesti  trend porasta smrtnosti u jadranskim županijama posljedica je sve većeg udjela starog stanovništva. Visoka dob je najvažniji čimbenik za nastanak moždanog udara. Pored trenda porasta još uvijek jadranske županije imaju statistički značajno manju smrtnost od kontinentalnih županija.

Pivo ili vino? 

U Splitsko-dalmatinskoj županiji izrazite su razlike u smrtnosti između otoka i priobalja u odnosu na Zagoru. Otoci i priobalje imaju značajno manju smrtnost od bolesti jetre kao i od akutnog infarkta srca i moždanog udara. Premda i u Zagori postoje vinorodna područja poput Imotske krajine i Vrgorca nema razlika u smrtnosti između njih i ostalih nevinorodnih područja Zagore. Zajedničko za cijelu Zagoru je da se pored velikih količina vina piju i velike količine piva. Naviku pijenje velikih količina piva donijeli su radnici na tzv. privremenom radu u inozemstvu iz srednjoeuropskih zemalja, poglavito Njemačke.

Budući da je smrtnost od bolesti povezivih s alkoholom kod žena 4-5 puta manja, obrađena je i analizirana samo smrtnost kod muškog spola. Nije prikazana smrtnost od mentalnih bolesti i poremećaja ponašanja jer je ona niska i nema značajnosti razlika između područja SDŽ.

Smrtnost od moždanog udara (I60-I64, MKB-10) analizirana je samo za muški spol dobi ≥65 godina  iz razloga što u mlađim dobnim skupinama ta bolest nije tolike učestalosti i nema značajnih razlika između područja SDŽ. Zajedničko za sve tri podskupine bolesti je da područje Zagore ima statistički značajno veće stope smrtnosti od priobalja i otoka između kojih nema značajnosti razlika.

Vino ne može škoditi (onome tko ga zna piti)

Temeljem predočenih podataka i pokazatelja za županije Hrvatske i za područja Splitsko- dalmatinske županije nameće se pitanje kako to da je posljednjih godina prema procjeni SZO potrošnja ukupnog alkohola u Hrvatskoj u porastu, a istovremeno je trend pada smrtnosti od bolesti kojima je uživanje alkohola jedan od bitnih rizičnih čimbenika. Odgovor nije jednostavan. U obzir se moraju uzeti možebitne promjene u sustavu zdravstva, eventualna poboljšanja kvalitete skrbi ili pak promjene kod potrošaća alkoholnih pića. Možda je od utjecaja i izvjesna promjena iznesena u procjeni potrošnje vrsta alkohola. Naime, ukupnom povećanju potrošnje alkohola doprinijelo je povećanje potrošnje vinskog alkohola, a ne pivskog alkohola ili pak špirita. Potpun i valjan odgovor može se dobiti tek nakon raščlambe relevantnih podataka potrošnje alkohola, uvidom u podatke zapisa bolesnika o pojavnosti alkoholom izazvanih bolesti, te provedenih terenskih istraživanja o vrsti pića i načinu pijenja, a ne samo količini popivenog alkohola.

Spoznaje o padu smrtnosti ohrabruju i potiču na daljnji rad u smislu preporuka Međunarodne organizacije o vinogradarstvu i vinu (International Organisation of Vine and Wine - OIV)  gdje je osnovni naglasak na edukaciji, poglavito mladih, o zdravom pijenju vina. Pregledni rad kojem je prvi autor prof. dr. sc. Mladen Boban ispred grupe znanstvenika predstavnika svojih vlada iz Australije, Italije, Njemačke i Francuske izvanredan je smjerokaz što treba raditi i kojim aktivnostima treba dati prednost u suzbijanju štetnih posljedica uzimanja alkohola.

Ono što je ispravno uočio Bračanin dr. Josip Škarić na početku 20. stoljeća da je na priobalju i otocima znatno manje bolesnika od alkoholnih bolesti sada je znanstveno objašnjeno.

Vino ne može škoditi (onome tko ga zna piti)

Nekima i vodu treba zabraniti 

Glasoviti hrvatski pjesnik, književnik i filozof Tin Ujević, najveći hrvatski mislilac 20. stoljeća, po majci također Bračanin davno je izjavio: "Vino ne može škoditi tko ga znade piti, a nekima i vodu treba zabraniti". Današnja znanost potvrdila je ispravnost njegovog stava sazdanog na životnom iskustvu, a ne kako su mnogi to označili boemskom kavanskom ispraznosti. Uostalom, Tin je živio i radio u Francuskoj. Uz prevođenje J. P. Sartra imao je mogućnosti praktično iskusiti i način života Francuza , spoznati na djelu „L’esprit franҫaise“.

Ranga lista smrtnosti od infarkta srca potvrđuje njegovu tvrdnju. Na rang listi desetogodišnje prosječne smrtnosti od akutnog infarkta srca kod muškaraca u 55 gradova i općina Splitsko-dalmatinske županije, najmanja smrtnost nije slučajno zabilježena kod stanovnika općina Sutivan, Bol i Pučišća na otoku Braču.

S druge strane, između deset jedinica lokalne samouprave u SDŽ s najvećim stopama  prosječne godišnje smrtnosti dominiraju gradovi i općine iz Zagore. Visoke stope smrtnosti na priobalju u Makarskoj, Podgori i Starom Gradu na otoku Hvaru ne iznenađuju obzirom na njhovu intenzivnu turističku gospodarsku aktivnost, a time poprimanja navika svojih gostiju u sve većem pijenju piva.

I za kraj, svatko tko je ikada imalo bio uključen u rad u vinogradu i proizvodnju vina u podrumima zna da je to mukotrpan svakodnevni rad koji zahtjeva urednost i stalnost. To je služnički rad, jer vinova loza i vino traže slugu, a onaj tko zna služiti ne može se opijati, već može samo u vinu uživati i postojano biti vedar, veseo, trezveno razborit, lipo pivat i uživat.

Završavam starim splitskim pozdravom - zdravi i veseli bili! - uz zvučnu kulisu arije „O kućo mala“ iz Tijardovićeve operete „Splitski akvarel“ u izvedbi pravaka Splitske opere baritona Ratomira Kliškić koji kroz lik šjor Tome piva:

Jesi l' ikad vidi bogataša
isprid kuće sa žmulom crnog vina...

 

Komentiraj članak:

Članak možeš komentirati ako se prijaviš preko Facebooka ili ako si registrirani korisnik prijavljen u sustav. Registriraj se ovdje. Prijavi se ovdje.