Andrea Šitum, urednica

U potrazi za Plavim leptirom ili - na progresivnoj radionici dr. Joea Dispenze

Proveli smo vikend na progresivnoj radionici neuroznanstvenika dr. Joea Dispenze u Beču

U potrazi za Plavim leptirom ili - na progresivnoj radionici dr. Joea Dispenze

Za Barbaru.

Vježbaj jogu, pij zeleni čaj, izbjegavaj gluten, jedi sirovo, jedi LCHF, jedi veganski, uzimaj vitamine, budi sretan/a, makni se od onih koji ti kradu energiju, misli samo dobre misli, izgladi sve odnose, okruži se pozitivcima, budi u skladu sa svojim emocijama, odlazi redovito u prirodu, brini za sebe, brini za svoju obitelj, pokaži ljubav, ali pokaži i ranjivost i bol, budi iskrena – nisu li to savjeti koje vam svakodnevno serviramo na Naturali?

Nisu li to savjeti za koje i vi sami vjerujete da bi vam mogli promijeniti život? Vjerojatno ste, kao i mi sami, pročitali brdo self-help literature, pogledali hrpu inspirirajućih videa, pročitali biografije uspješnih ljudi, izbacili manje-više iz života sve ono što vas opterećuje… Radite sve na ispravan način. I osjećate se nepobjedivo - cijele tri minute dnevno.

Problematičnih 1437 minuta


No, što je s ostalih 1437 minuta u danu kada se više-manje osjećate isto kao i prije, isto onako kako ste se osjećali prije no što ste poduzeli cijeli taj golemi trud da promijenite život? Onda kada zbog najmanjeg pauka osjetite maksimalan strah? Kada od sitnice napravite slona? Kada osjetite ljubomoru na ljude koji su sretni (ili koji barem tako izgledaju na svom Facebook profilu)? Kada se naljutite bez pravog razloga? Kada osjetite da se morate braniti, a nitko vas ne napada? Kada se zbog rečenice koju vam je uputio šef osjećate potpuno bezvrijedno?

Kada se ne sviđate sami sebi usprkos tome što imate deset kila manje nego prošle godine? Kada nikakav vanjski uspjeh ne može nadoknaditi unutarnji osjećaj da niste dovoljno dobri? Kad zaključite da su vam nove cipele omogućile da se samo na milisekundu osjetite sretno ili bezbrižno (no, priznajem, to je jedna stvarno dobra milisekunda!)? Kada se s osjećajem nezadovoljstva budite i odlazite na spavanje? Kada se, jednostavno, ne osjećate – dobro. Onako, istinski i duboko iznutra, znate da niste dobro.

U potrazi za Plavim leptirom ili - na progresivnoj radionici dr. Joea Dispenze

Feeling good & feeling low kao konstanta?


Što činite onda? Zaključite da niste dovoljno „radili na sebi“, da se niste dovoljno voljeli, da niste dovoljno vježbali, zdravo se hranili, dovoljno se hidrirali, pročitali dovoljno inspirirajućih biografija, niste još pročitali “onu“ knjigu koja će vas zasigurno „spasiti“, upoznali „svog“ gurua, niste dovoljno savjesno proveli proljetnu detoksikaciju, u onom je cheesecakeu bilo glutena - sigurno je to razlog!… I što činite? Ubacite ponovno u višu brzinu. „Radite“ na sebi, još predanije „radite“ na sebi i ponovno – tresnete u zid. I tako ukrug. Izmjenjuju se osjećaji feeling good i feeling low, ali konstantno nešto nedostaje.

Poznat vam je, dragi moji tragatelji za istinom, ovaj osjećaj? Ja sam ga se pokušala „otarasiti“ ovog proljeća, na radionici dr. Joea Dispenze, u jednom od najljepših europskih gradova – Beču. Tri dana posvećenih samo meni, uz predavanja i vođene meditacije neuroznanstvenika dr. Dispenze koji je doživio nevjerojatnu popularnost demistificiranjem tajni mozga, pojavivši se u filmu „What the Bleep Do We Know?“, svojim knjigama Placebo ste vi i Stvorite novo Ja (izdavač Planetopija) te intenzivnim radionicama koje održava diljem svijeta. Bila sam jedna od 1400 polaznica iz 41 zemlje svijeta, jedna od 7 Hrvata i Hrvatica koji su se tamo zatekli, jedna od duša koja je došla pokušati malo bolje shvatiti i prihvatiti sebe i doživjeti onaj kvantni skok transformacije o kojemu Dispenza priča u svojim knjigama.

U potrazi za Plavim leptirom ili - na progresivnoj radionici dr. Joea Dispenze

Priča o plavom leptiru

No, na početku te lijepe trodnevne priče, dočekao me dobar znak, mada ga uopće nisam bila svjesna. Budući da sam stigla u Beč već tijekom ranog poslijepodneva, a do radionice sam trebala „utući“ nekoliko sati i nekako nisam imala filing da bih trebala potrošiti to vrijeme u muzejima ili galerijama, najmanje u šopingu, krenula sam u šetnju dijelovima Beča koje prije nisam poznavala. Nakon dvosatne šetnje, padne mi na um da nikada prije nisam posjetila Kuću leptira Das Schmetterlinghaus i da bih baš to mogla učiniti prije no što odem na radionicu.

 

🦋🦋🦋 #bluebutterflies #butterflyhouse #transformation #wienna

Objavu dijeli Andrea Šitum (@andrea_situm)


Uđem u tropski vrt prepun leptira i pažnju mi privuče jedan ogroman, plavi ljepotan. Krenem ga slijediti, a on me dovede do društva istih takvih ljepota kao što je i on sam. Ogromni, najveći plavi leptiri koje sam ikada vidjela, mirno su se hranili jabukom i nisu previše marili za moje prisustvo. Gledala sam ih neko vrijeme kao hipnotizirana, oduševljena njihovom ljepotom, simbolikom transformacije i krenula lagano prema Austria Centar Vienna, gdje se održavala radionica. Uđem u prekrasan prostor konferencijske dvorane, ljudi su se tek počeli skupljati u njemu, i na dva ekrana me dočekaju – dva ogromna plava leptira.

Shvatim tek tada da ilustracija plavog leptira, zajedno s ilustracijom mozga, predstavljaju logo dr. Dispenze koji sam vidjela već milijun puta i nekako ga uspjela zaboraviti. „Ok“, kažem sebi, „ovo je jedan zaista dobar početak. Čini se da je stvarno došlo vrijeme da pronađeš i upoznaš svog vlastitog Plavog Leptira.“ Naravno da je pritom kanula i jedna suzica. A kako neće?

U potrazi za Plavim leptirom ili - na progresivnoj radionici dr. Joea Dispenze

Možemo kreirati vlastiti život

Koliko god ovo suludo i iracionalno zvuči – mi zaista nismo žrtve svojih vlastitih života, već njegovi kreatori. I iako ovo stvarno potpuno suludo i iracionalno zvuči, zaista smo u stanju kreirati živote pune zdravlja, radosti, veselja, dobrih odnosa, poslovnog uspjeha, obilja… A tu na scenu stupaju tehnike i rad o kojemu dr. Dispenza priča. Neke sam od tehnika znala i prije radionice i odlučila isprobati kako djeluju. I to na „sitnici“ od 330 eura - upravo toliko koliko stoji radionica dr. Dispenze.

Naime, na svoju novogodišnju wishlistu, točno na Staru godinu, dodala sam želju: „Želim otići na radionicu dr. Dispenze i to – besplatno!“ U to vrijeme niti je radionica bila na vidiku, a kamoli besplatna radionica. U siječnju ove godine shvatim da Dispenza stiže u Europu, vidim da će radionica biti u Beču, uzmem kreditnu karticu i krenem popunjavati podatke u online trgovini. No, iako sam već bila na checkoutu i samo je još trebalo stisnuti tipku za plaćanje, pogled mi privuče jedna rečenica o uvjetima plaćanja koja mi je bila pomalo nejasna. Odlučim napisati mail organizatorima, koji su mi najljubaznije i u roku keks odgovorili na pitanje, ali se i zainteresirali za Naturalin rad vidjevši što radim u potpisu mog maila. Pogađate – predložili su mi suradnju i - besplatnu ulaznicu. I tako se jedna stavka s novogodišnjeg popisa ostvarila i ja sam osjetila nevjerojatnu zahvalnost. Ali, sada sam došla tu da naučim puno, puno više.

Barbara – moja nova inspiracija

Barbara, moja nova prijateljica, za razliku od mene, nije došla na radionicu zato da ostvari neku svoju malu želju. Njena želja ima nevjerojatne posljedice i o tome hoće li se ostvariti ili ne, ovisi i njen život, ali i život cijele njene obitelji. Naime, ovo predivno ljudsko biće, koje grli najtoplijim i najljepšim zagrljajima, profesorica koja studente u Grazu podučava klimatskim promjenama, silno želi živjeti i vratiti natrag svoje zdravlje. No, kod nje sve to nije ostalo na razini želje, Barbara to svakodnevno i čini.

U ožujku ove godine, prije samo dva mjeseca, Barbara je bila suočena sa svojim krajem. Ova majka dvoje malih anđela, nije imala više što izgubiti i završila je na radionici u Baselu. I krenula odmah poslije nje s redovitim meditacijama. Bez ikakve medicinske terapije, u manje od dva mjeseca izašla je iz svojih invalidskih kolica, karcinom koji je napao cijelo tijelo se povlači, a u Beču je čak i zaplesala sa suprugom. Barbara je dokaz da i velika čuda postoje i da su stvarni ljudi koji ih svakodnevno žive. Ali da bi to učinila, da bi pronašla svog Plavog leptira, Barbara je morala pobijediti najljućeg neprijatelja – sebe. I zato je Barbara moj apsolutna superjunakinja, najhrabrija koju sam imala čast upoznati.

U potrazi za Plavim leptirom ili - na progresivnoj radionici dr. Joea Dispenze

Svi smo mi... bleep!


Skloni smo misliti kako se baš nama događaju gadne stvari, kako je drugima lakše, ali kad na to pomislim, uvijek se sjetim svoje prijateljice i jednog prekrasnog ljetnog dana provedenog na moru, tijekom kojeg smo, već uz ručak, krenuli s crnim vinom i malim životnim mudrostima. Izmjenjivali smo svoje priče, jedni drugima prepričavali neke malo veće i neke malo manje traume i u jednom trenutku ona je ustala i onako k'o iz topa izvalila: „Znate ljudi što ću vam reći? Ma, svi smo mi sj….i.“

Pa, iako je izjava izazvala salve smijeha, istina je. Svi smo mi… bleep! Nitko od nas nije pošteđen teških priča, svi nosimo svoje ožiljke. No, neki od nas ih se žele riješiti zauvijek, ali ne znaju kako, a drugi ih ponosno nose, kao epolete, kao nešto što je oduvijek i pouzdano tu i što će zauvijek određivati njihov identitet… Ali odluka da to promijenimo, ili ne promijenimo, samo je na nama.

95 % ledene sante je sakriveno


Onog trena kada shvatite da vašim životom u samo 5 % slučajeva upravlja svijest, a 95 % vremena su podsvjesni programi ti koji preuzimaju kontrolu – sve se mijenja. I to je odgovor na pitanje zašto možemo činiti sve ispravno i naočigled dobro za nas, ali se, u konačnici, ne pomaknuti s mjesta. Jer svijest ne može mijenjati podsvijest.

Ne možete svojoj podsvijesti reći: „Hej, mala, nema razloga da se po ovako prekrasnom, proljetnom danu osjećaš jadno, kao da je cijeli svijet na tvojim leđima. Sjediš na klupici, odmaraš, sunce sije, ptičice pjevaju, popila si jutarnji smoothie, odvježbala Pozdrav suncu… Nemaš baš nikakvog razloga za nezadovoljstvo!“ Hoće li ta misao učiniti da se osjećate bolje? Naravno da neće, pojašnjava dr. Dispenza, jer ćete, nakon nje, još početi snažnije preispitivati što ne valja s vama i zašto se osjećate toliko loše. I, naravno, da ćete se poslije toga osjećati još gore.

Sve je u glavi, ali i ne samo u njoj


Vratite se sada na svoj uobičajen dan – znate li da gotovo cijeli dan mislimo iste misli i osjećamo iste emocije kao i dan ranije? Pokušajte se pratiti iz dana u dan i vidjet ćete da zaista imate male oscilacije u razmišljanju i osjećajima… Živimo u matrici, u programu, u istoj rutini iz dana u dan. Mislite li da s istim mislima i istim emocijama možemo kreirati novi život, drugačiji od onoga koji živimo sada? Mislite li da tako možete postati najbolja verzija sebe? Naravno da ne, jer će, uz iste misli i iste emocije i vaša budućnost biti ista kakva je bila i vaša prošlost, tvrdi dr. Dispenza.

Vi se doslovce morate promijeniti kako biste promijenili svoj život. I da se to dogodi, morate izaći iz rutine, iz začaranog kruga misli i emocija u kojima ste sami sebe zatvorili. Zamislite sada događaj koji vas još uvijek „zapeče“ kada pomislite na njega, mada se dogodio čak i prije nekih 20-tak godina. Možda vas je u vrtiću netko potčkaljio i vi ste pali na nos pred svim frendovima? Kad pomislite na taj događaj, u centru u mozgu u koji je pohranjeno to sjećanje dolazi do oslobađanja neurotransmitera. Te kemikalije putuju tijelom i izazivaju neugodan osjećaj u tijelu, jednak onome koji ste imali kada ste zviznuli na nos. Osjećate se ljuto, frustrirano, glupavo? Mozak percipira taj osjećaj i „pošalje“ još malo neurotransmitera kako bi ga dodatno „nabrijao“.

 

🦋🦋🦋

Objavu dijeli Andrea Šitum (@andrea_situm)

 
Događaji koji nose još jači emotivni naboj, još žešće djeluju na nas. Prevario vas je muž, ostavio ljubavnik, iznevjerila prijateljica, povrijedila majka, uvrijedio otac… Svaki put kada se sjetimo tog događaja, vraćamo svoje misli i svoje osjećaje u prošlost. I tako se i mi vraćamo u prošlost. I tako u krug. I zbog svakog od takvih trenutaka osjećamo se kao hrčak na vrtuljku. Na vrtuljku života. I ne silazimo s njega jer ne znamo kako. I džaba si sugeriraš kako se prošlosti treba osloboditi i kako je to odavno iza tebe, a osjećaš se jednako kako si se osjećao/la prije pet godina kada se taj događaj dogodio. Nikakve misli, nikakve psihoanalize, nikakva pozitiva to ne može promijeniti. Ali postoji praksa koja može i koja je poznata već tisućama godina i zove se – meditacija.

Evo zašto volim dr. Dispenzu

Naravno da ste i prije ovoga čuli za moć meditacije i da vam ovime nisam otkrila neku novu, toplu vodu za koju niste prije znali. Uostalom, svi meditiraju i osjećaju se bolje nakon meditacije – hollywoodske zvijezde to čine, vaši prijatelji, oni kojima ide dobro u životu… pa zar Dalaj Lama ne zna objasniti što je to meditacija? Ili vaš reiki učitelj ili neka poznata inspirativna govornica čije YouTube video materijale stalno pratite? Svi vas oni mogu podučiti kako da meditirate.
I u pravu ste.

Ali, ne mjere svi oni učinke meditacije na tijelo. Ne mjere vašu energiju i energiju prostora. Ne prevode jezik mističnog na jezik znanosti, neurotransmitera, anatomije, fiziologije, patofiziologije… Ne mjere svi oni moždane valove, serotonin, endorfine, ekspresiju gena nakon meditacije. Ne objašnjavaju svi oni drevnu tehniku, pronađenu u vedskim spisima, pomoću fizike, fiziologije i biokemije…

To čini Dispenza. I – wow! Kako on to fantastično dobro radi! I to je karika koja je meni u svim učenjima s kojima sam se susretala do sada nedostajala. Nije do toga da mi je ikada bio potreban dokaz - bilo mi je potrebno razumijevanje. A do njega sam mogla doći jedino ako pronađem nekoga tko će mi pomoći da sve naoko mistično, o čemu sam čitala i slušala, prevedem na svoj vlastiti rječnik - onaj jedini u koji imam povjerenja. I na tome mu neizmjerno hvala. Hvala mu i na tome što mi je potvrdio da nikome od nas, u konačnici, ne trebaju gurui - ljudi u kojima toliko često vidimo svoj spas, predajemo u njihove ruke odgovornost za vlastiti život, upijamo i slijepo slušamo njihove riječi, držimo ih se kao pijani plota, smatrajući da se spas nalazi negdje izvan nas…

Nema ničega izvan nas, spas je samo u nama. A ljudi poput dr. Dispenze tu su samo da pomognu da se toga prisjetimo. Tu su da nam pokažu kako (i zašto) naš plamen može gorjeti, a potom je na nama je da toj maloj vatrici osiguramo kisik i drva. I na kraju, hvala mu na gotovo nadnaravnoj koncentraciji, pažnji i strpljivosti s kojom nas je za ručicu vodio sva tri dana. Mogu stvarno reći da boljeg učitelja nikada nisam upoznala.

I, na kraju ovog iskustva, sve što mi sada predstoji je pronaći svog Plavog leptira i poželjeti mu dobrodošlicu… Mislim da mu već negdje u daljini nazirem lepet krila…

Termini radionica:

 
Sve informacije pronađite na www.dispenza.momanda.com.
 

Darivanje

Sudjeluj u darivanju jer te čekaju super darovi - dva ćemo čitatelja iznenaditi knjigom Placebo ste vi ili Stvorite novo Ja! U komentarima ispod članka ili na mail igra@naturala.hr napiši nam zašto bi ih volio/la pročitati. Da bi osvojio/la dar, moraš biti registrirani i punoljetni korisnik stranice Naturala.hr ili nas pratiti na Facebooku ili Instagramu.

Sponzor darova: Planetopija. Fond nagradnog natječaja: jedan (1) primjerak knjige Placebo ste vi i jedan (1) primjerak knjige Stvorite novo Ja. Trajanje nagradnog natječaja do 02.06.2017. Objava rezultata: 05.06.2017. Ostala pravila nagradnog natječaja pogledaj ovdje.

Objava rezultata darivanja

Dar osvajaju Ljiljana Domiter (Facebook) i Matea Popović (Facebook). Molimo dobitnice da pošalju svoje podatke na info@naturala.hr. Čestitke dobitnicama, zahvaljujemo svima na sudjelovanju. Uredništvo Naturala.hr

 

Komentiraj članak:

Članak možeš komentirati ako se prijaviš preko Facebooka ili ako si registrirani korisnik prijavljen u sustav. Registriraj se ovdje. Prijavi se ovdje.