Eko proizvodnja

Tvrtko Gačić: Nekonvencionalan eko poljoprivrednik koji fura svoj film

Tvrtko Gačić slavonski je poljoprivrednik, vlasnik OPG-a Tvrtko i direktor tvrtke Enzita, a Hrvatska ga je upoznala kroz sarkastičan video u kojem se obraća lopovu koji mu je otuđio sadnice

Tvrtko Gačić: Nekonvencionalan eko poljoprivrednik koji fura svoj film
 





Kako je to baviti se poljoprivredom (i to onom ekološkom) u Slavoniji kad svi iz nje bježe, i može li se od toga živjeti? Upitali smo to Tvrtka Gačića, mladog slavonskog poljoprivrednika i poduzetnika, suvlasnika tvrtke Enzita i zagovornika zdravog stila života, koji se s obitelji skrasio u Strizivojni. Naslijeđenu djedovinu proširio je do 8 hektara ekoloških trajnih nasada, ali put do toga nije bio nimalo lak - pored vremenskih (ne)prilika i prirodnih štetočina, mora se nositi i s nedaćama druge vrste, kao što je osvjedočio video koji je osvojio Hrvatsku i skupio gotovo 290 000 pogleda.

Većina vas je Hrvatske upoznala kroz video u kojem se obraćate lopovu koji vam je otuđio desetak sadnica voćaka. Što vas je ponukalo da snimite takav video? Malo tko bi takvu nevolju dočekao s humorom…
- Da, video je planuo neočekivanom brzinom. Nisam uopće pomišljao da će se to dogoditi. A ideja da se snimi takav video je došla zbog mojeg malo drugačijeg shvaćanja svijeta. Kao što sam i svim novinarima tada rekao, možda par godina ranije taj bi video bio znatno drugačiji. Bio bi pun ljutnje i negativnosti. Sada znam da svaka nepodopština koju nam nebo pripremi redovito treba donijeti i nešto pozitivno, ako ju prihvatimo. Mislim da je ovaj video super pokazatelj da se to upravo i dogodilo.


Kako ste uopće počeli baviti poljoprivredom, i to ni manje ni više nego onom ekološkom?

- Poljoprivredom se bavi moja obitelj generacijama. Nakon što je dida preminuo, imanje je počelo propadati pa sam ja preuzeo dužnost na sebe da o tome vodim brigu. Malo po malo, priča se počela razvijati i eto nas danas s 8 hektara ekoloških trajnih nasada. A zašto ekološka poljoprivreda? Pa zar i jedna druga ima smisla?

Koliko je truda potrebno da se „bez kemije“ uzgaja hrana?

- Dosta zanimljivo pitanje i dosta škakljivo jer se ovdje otkriva da sam totalni anarhist u svijetu poljoprivrede. Inače, ekološka priča uistinu traži puno veći angažman jer je osim korištenja nekih dopuštenih biljnih sredstava kao nadomjestak štetnim kemijskim sredstvima, uistinu potrebno potrošiti brdo vremena da sve posložite.

U klasičnoj konvencionalnoj poljoprivredi vi s kemijskim supstancama u stvari održavate tlo sterilnim i mrtvim i proizvodnju na njemu radite po principu da je tlo samo medij na kojem se uzgaja. U prirodnoj (ekološkoj) proizvodnji, vi morate ratovati s cijelim biljnim i životinjskim svijetom kako biste održali pravilan ekosustav u kojem će svi oni biti sretni i zadovoljni, a vi dobiti prostor za proizvodnju namirnica.

Spomenuo sam na početku da je za mene ovo pitanje škakljivo…. Ja redovito ne koristim nikakvu zaštitu. Ono što uspijem riješiti po pitanju štetnika sa svoje dvije ruke, to je to. Većina voćnjaka nam postaju prirodna staništa ptica i ostalih malih predatora koji održavaju razinu štetnika u granicama normale. Po pitanju zaštita od bolesti, tu mi je filozofija da se svaka biljka mora brinuti za sebe. Ako ne može preživjeti napad bolesti, tada je bolje da se osuši. Na takav način dobivam snažne i otporne biljke nad kojima ne treba previše dadiljati.

Tvrtko Gačić: Nekonvencionalan eko poljoprivrednik koji fura svoj film

Kako se nosite s vremenskim (ne)prilikama?
- Lako… Ne pratim više vremensku prognozu. Do prošle godine sam se uistinu trudio misliti na sve, ali od kada je postalo očito da se klima mijenja i da ne znamo što će se u konačnici dogoditi, odlučio sam prestati misliti na vremenske ne/prilike. Tu se opet vraćam na prethodno pitanje. Snažne i otporne biljke će se lakše nositi s vremenskim neprilikama koje su svake godine sve izraženije. Prognoza za narednih 20 godina po pitanju klime je malo reći strašna. Smatram da u tim uvjetima jedino trajni nasadi voćaka imaju najviše šanse za preživljavanje. I to trajni nasadi voćaka koje će se brinuti same za sebe.

A sa „štetočinama“?
- Štetočine? Mislite na lopove? Šalu na stranu…. Ove godine ćemo postaviti zaštitne ograde na sve voćnjake, tako ćemo riješiti problem zečeva i ostale krupne divljači koja se voli gostiti mojim voćkama. Mada, jedinu stvarnu štetu nam rade zečevi. Oni obožavaju mlade voćke. Problem je što nemaju dovoljno predatora. Ali to je opet priča za sebe i moj stav o lovstvu.

Danas se puno govori o zdravoj prehrani pa u skladu s tim raste broj trgovina zdravom hranom, a potrošači se susreću i sa sve većom ponudom. Što vi podrazumijevate pod pojmom zdrave hrane?
- Iskreno, zdrava hrana bi trebala biti ona koja je uzgojena na najprirodniji način. Onako kako je moja baka uzgajala. Mi danas imamo hrpu eko certificirane hrane, a ekološku markicu ima samo zato što nije korištena nedopuštena kemija u proizvodnji. Međutim, današnji stil života iziskuje brzu i jeftiniju proizvodnju pa se očito moramo pomiriti s time. Sretan sam što po gradovima vidim sve više tzv. gradskih vrtova gdje obitelji uzgajaju svoje voće i povrće. Mislim da je to budućnost i da bi se na tome trebalo što više raditi. Jer nije stvar samo pojesti nešto što nije kemijski tretirano. Poanta je sudjelovati u uzgoju te hrane, zadržati povezanost s Prirodom, biti na svježem zraku i zabosti prste i ruke u tu zemlju…. koliko god i kada god to možemo. Kada imamo prisutne sve te elemente, tada možemo reći da se zdravo hranimo.

Tvrtko Gačić: Nekonvencionalan eko poljoprivrednik koji fura svoj film

Što za potrošača znači oznaka „eko“ na namirnicama? Jesu li su takvi proizvodi bolji odabir za kupca?
- Svakako je bolje kupovati namirnice koje imaju eko markicu. Barem možete biti sigurni da ste izbjegli određenu količinu otrova koji se koriste u uzgoju hrane. Jesu li ti proizvodi nužno i kvalitetni, to možemo ostaviti za raspravu. Osobno vjerujem da jesu. Malo je nezgodno što se kod nas eko certificirani proizvodi još uvijek klasificiraju kao elitistička povlastica, ali vjerujem da će se kroz koju godinu i to promijeniti. Pogotovo sa sve većim ulaskom zapadnoeuropskih trgovačkih lanaca.

Kako je živjeti i raditi u Slavoniji u vrijeme kad je većina ljudi mijenja za Irsku ili Njemačku? Kako uopće gledate na današnje trendove u poljoprivredi?
- Iskreno, ponekada me to zabrinjava što veliki broj Slavonaca napušta svoje kuće i životnu sreću traže dalje. Međutim, nemamo što kriti da situacija u državi nije bajna i ne treba nikome zamjeriti što želi jednostavno bolje živjeti. To ne mogu ovdje ostvariti i pokušavaju svoje mjesto pod suncem pronaći negdje drugdje. Mene to ne ometa u mojim poslovima. Strizivojna, selo gdje mi se nalazi imanje još uvijek zadržava dobar dio populacije tako da se kod nas ne osjeti taj trend iseljavanja.

A trendovi u poljoprivredi? Kao što to kod nas ide sa svime, kasnimo za polovicom modernog svijeta. Dok se na Zapadu gleda kako smanjiti kemiju i povećati ekološke površine, naši poljoprivrednici pokušavaju ići sa što više kemije kako bi ostvarili rezultate. Moram napomenuti da je za vrijeme Jugoslavije stanje u poljoprivredi bilo puno bolje. 1970-ih godina smo prednjačili u Europi po pitanju poljoprivrede i tehnoloških dostignuća na svim područjima uzgoja hrane. Sada imamo samo sjećanje na to. Neke stvari koje se sada predstavljaju kao novina, prije 50 godina su bile nešto normalno. Jako optimistično zvuči to da kasnimo sami za sobom nekih 50 godina...



Zbog posla često dolazite u Zagreb, gdje imate tvrtku koja se bavi zdravom prehranom te prodajom blendera i sokovnika. Za vas je, čini se, živjeti zdravo jedini stil života…

- Možemo to i tako reći. Cijela filozofija življenja koju trenutno guram je vezana uz osvješćivanje i promicanje zdravog stila života. To nije samo povezano uz namirnice i aparate koje netko treba koristiti. Tu je svakako i veliki naglasak na duhovnoj strani cijele priče. Što je netko educiraniji i svjesniji važnosti brige o sebi, zdrava prehrana će mu doći kao nešto što je „must have“.

Kako razriješiti početničku dilemu: blender ili sokovnik – što odabrati?
- Oboje! Malo šale… Susjed upitao susjeda kada mu je došao u goste želi li popiti kavu ili rakiju. Njegov odgovor je bilo logičan: „Nemoj mi to razdvajati!“ Svakako se brinemo da naši klijenti kupe ono što im treba. Ali u prosjeku visoki postotak naših klijenata na kraju kupe i blender i sokovnik. Netko se prvo odluči za sokovnik, pa kasnije uzme i blender, a netko ide obrnutim slijedom. Ako netko voli bistre sokove, dobro je uzeti sokovnik. Ako netko želi smoothieje i sve ostalo što se može raditi u blenderu (sladoledi, maslaci od orašida, paštete, juhe…), onda je blender za njega prvi odabir.

Na koje sve karakteristike kućanskih aparata poput blendera i sokovnika treba obratiti pažnju?

- Kod blendera je važan broj okretaja na kojem radi i kvaliteta materijala od kojega je rađen. Metalni prijenos nož – motor je nužan da taj blender može izdržati sva opterećenja. Ako imate plastični ili gumeni prijenos, ne možete previše očekivati od toga blendera. Isto tako, i oštrice koje trebaju te namirnice obrađivati moraju biti izrađene od vrhunskog materijala da bi trajale godinama.

Za sokovnik je bitno sljedeće: da je jednostavan za čišćenje i održavanje, da cijedi maksimalnu količinu soka iz namirnica i da isto tako ima vrhunske materijale koji će vam omogućiti trajnost uređaja.


Enzita je danas ekskluzivni zastupnik vrhunskih tvrtki poput Vitamixa, Huroma, Bamixa, Excalibura... Kako su izgledali počeci?
- Ajme… vjerojatno kao i svi počeci. Bio sam u modu „nemam pojma ništa o ničemu“, a trebalo je izgrađivati posao i izboriti se za svoje mjesto pod suncem. Ono na što sam stavljao naglasak od samih početaka je bila vrhunska usluga prema našim klijentima. Briga o klijentima i o njihovim potrebama su lajtmotivi koji se provlače kroz poslovanje firme od samih početaka. Mislim da nas je do danas to održalo na tržištu i definitivno nam osiguralo ekskluzivne ugovore za uvoz ovih brendova na naše tržište. Naši dobavljači vole vidjeti kako se brinemo o našem tržištu. Na takav način su sigurni da će se njihov proizvod najbolje prezentirati i da će naši, a samim time i njihovi kupci biti najbolje zbrinuti.

Tvrtko Gačić: Nekonvencionalan eko poljoprivrednik koji fura svoj film

Možete li nam otkriti neke omiljene brzinske ljetne recepte?
- 3 banane, ½ ananasa i dvije čaše leda smiksati u Vitamixu; zatim 1 mango, 1 krušku, 1 limun i 2 jabuke procijediti na Hurom; i par listova celera, 1 naranču i 3 jabuke procijediti na Hurom te dodati par listova mente.

Kako izgleda vaš omiljeni doručak i čime ga pripremate?
- Moj omiljeni doručak je 1/4 lubenice, a pripremam ga tako što rasiječem lubenicu i uzmem žlicu s kojom ću ju pojesti. Inače, kada nije sezona lubenica, brojni smoothieji su savršeni za početak dana, a za to mi je Vitamix desna ruka.

Za kraj, gdje se vidite za desetak godina?
- I za kraj, ono najluđe i najteže pitanje. Iskreno, nemam pojma. Volio bih da imam nekakav jasan cilj prema kojem stremim, ali u prosjeku živim u intervalima. Kada se prihvatim nečega, tome se u potpunosti posvetim. Kada to prođe, idem dalje.

Možda bih najsretniji bio kada bih za deset godina mogao pogledati iza sebe i vidjeti da sam ostavio ogroman utjecaj na ljude s kojima sam radio i na sve druge s kojima sam se susretao. Izuzetno sam zaražen idejom da trebam svakodnevno davati napore s ciljem pomaganja drugima u njihovom rastu. Na osobnom primjeru sam vidio što to znači kada ti netko s vremena na vrijeme pametuje da su neke stvari moguće za napraviti ako se malo potrudiš. Na to sve sam dodao brdo pročitanih knjiga koje i dalje čitam.

I jednostavno, događaju se pomaci i nešto se pokreće na svim područjima djelovanja. Zato i jeste tu čitava priča s renomiranim brendovima koje distribuiramo na naše tržište. Zato tu jeste firma koja svake godine dobije jednog novog djelatnika kojem ja postajem doslovno krpelj kojeg se ne može otarasiti dok dovoljno ne stane na svoje noge da može samostalno stvarati čuda. Zato tu i jeste 8 hektara ekoloških voćnjaka da mogu uzgajati hranu koju ću, ako mi to tako dođe, dijeliti besplatno svima koji ju budu htjeli.

Vidjet ćemo za deset godina gdje sam dospio i što sam od planiranog ostvario. Možda se izgubim u svojoj šumi ideja. Ali ako ništa drugo, to će biti odlično putovanje.

Tvrtko Gačić jedan je od gostiju na 47. Business Cafeu u Zagrebu, koji će se održati 19. srpanj 2018. godine s temom Živjeti i prodavati punim plućima. Vidimo se!

>> Zaprati Tvrtka na Facebooku!

www.opgtvrtko.hr

www.enzita.hr

 


 

Komentiraj članak:

Želimo čuti tvoj glas - članak možeš komentirati ako si prijavljen/a preko Facebooka.

Naturala.hr posvećuje veliku pažnju zaštiti osobnih podataka. Stoga smo u skladu s novom europskom Općom uredbom o zaštiti podataka (GDPR) nadogradili politiku privatnosti i korištenja kolačića. Kolačiće upotrebljavamo kako bismo osigurali što bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost naše web stranice. Daljnjim korištenjem web stranice Naturala.hr suglasni ste s korištenjem kolačića.

Više informacija o Politici kolačića pročitajte ovdje.

Slažem se