Sanja Tatlović Aditi

Što nas to doista usrećuje?

Piše: Sanja Tatalović Aditi. Nema jedinstvene formule za sreću i balans jer smo svi mi unikati

Što nas to doista usrećuje?

Umor, iscrpljenost, rastresenost, bezvoljnost… A sjetite se samo djetinjstva! Bili smo u stanju satima hopsati, skakati, igrati se skrivača, ledene babe, crne kraljice. Prštali smo od energije, entuzijazma i interesa. Gdje je nestala ta energija, ta naša unutarnja snaga i entuzijazam? 

Naša životna energija i um su povezani. Naš um je odgovoran za naš doživljaj svijeta, a time i za kvalitetu našeg života, a sam izravno ovisi o količini energije koju skladištimo i kojom raspolažemo. Naša svjesnost ili nesvjesnost održava naš energetski nivo visokim ili niskim. Svjesnost podrazumijeva da znamo na što je naša pažnja usmjerena, bilo da se radi o osobi, objektu ili toku naših misli ili emocija. Ako ne znamo da nešto opažamo onda smo nesvjesni. Svjesnost je aktivan proces između nas i onoga što promatramo upravo sad.
 
Zašto je taj sadašnji trenutak tako važan i presudan?
 
Zato što jedino on uistinu postoji i kao takav nosi puni potencijal života i omogućava nam izraziti našu cjelokupnu kreativnu snagu.
 
 
Što nas to doista usrećuje?
 
 
Svjedoci smo kako nam je katkad teško zauzdati jake mentalne i emocionalne fluktuacije unutar nas samih. To je lutajuća priroda našeg uma koji je silno promjenjiv i nestalan, a samim time naporan i energetski iscrpljujući. Ako ste primijetili on neprestano oscilira, putuje iz prošlosti u budućnost. Kaje se za događaje iz prošlosti, možda ih preuveličava, možda ih glorificira, ili pak strepi i brine što će se dogoditi u budućnosti. Baveći se minulim događajima ili projekcijama budućnosti mi zapravo trošimo svoju životnu energiju, svoje mentalne i emocionalne resurse i svoje dragocjeno vrijeme na ono što stvarno više ne postoji i možda nikada neće niti postojati.
 
To zvuči i jest prilično nepraktično i u konačnici rezultira stresom, lošim osobnim i poslovnim rezultatima jer se na taj način naša životna energija disperzira, neekonomično troši i rasipa. Sretna okolnost je ta da se dinamizam uma može kanalizirati i kontrolirati. Svi smo čuli kako trebamo biti pozitivni i razmišljati optimistično pa si često znamo naložiti i decidirano odlučujemo kako ćemo biti bolji i pozitivniji ili kako ne smijemo jesti, misliti, osjećati ovo ili ono…
 
No, ta naša ekstrovertirana svijest koja se tako teško zadržava u jednoj točci ne reagira na takve komande. Što se uma tiče na njega se ne može djelovati s razine uma. Prilikom kontroliranja tendencija i ponašanja uma trebali bi djelovati kroz akcije koje su lake i nenaporne, bez naprezanja. Samodisciplina i odricanje, krutost i koncentracija često prije stvore nove mentalne koncepte nego što doista dovode čovjeka do one prirodne usredotočenosti i svjesnosti, do iskustva sadašnjeg trenutka.
 
Kako onda zauzdati tog nikad zadovoljnog buntovnika?
 
 
Što nas to doista usrećuje?
"Promjena nije promjena ako se priželjkuje, već samo ako se živi!"- Sanja Tatalović Aditi
 
 
Izuzetno je važno da se tijekom dana znamo i možemo dobro opustiti i energizirati. Poznato je da što nekoga opušta drugoga može iritirati i destabilizirati. Nema jedinstvene formule za sreću i balans jer smo svi mi unikati. Bilo da ležite na klupi, plutate na luftmadracu, bilo da ste zavaljeni u naslonjač, sjedite na terasi omiljenog birca, šetate prirodom, meditirate, molite.. Bitno je da se dobro i ugodno, opušteno osjećate.
 
Opuštenost, kako tijela i tako uma, omogućava višoj svijesti da u tako stišanom i mirnom stanju nas prirodno dovede u stanje ravnoteže, balansa i harmonije. Na taj način se prirodno energizira naš cjelokupni sustav i stavlja nas u poziciju iz koje vidimo veću sliku svijeta te imamo dodir sa svojom intuicijom i svim našim skrivenim, često zaboravljenim snagama iznutra.
 
Isto, tako uznemirenost uma može biti izazvana nezdravim načinom života, bolešću ili hormonalnim disbalansom, životnim navikama lišenim sklada i rutine, lošom i neuravnoteženom, (često prekomjernom) prehranom. Šećer, proizvodi od bijelog brašna, konzervirana hrana i aditivi negativno utječu i na naše zdravlje, a posebno na misli i emocije. Uzburkavaju um koji je onda dodatno poljuljan i destabiliziran te nas takve po defoltu baca u ranjivo stanje stresa u kojem najčešće reagiramo instinktivno po principu bori se, smrzni se ili bježi. Zdrava, lagana, organska, svježe pripremljena hrana u sebi ne sadrži sam dovoljne količine nutrijenata nego i prijeko potrebne životne energije. Ono što unosimo u sebe direktno izgrađuje naše tijelo i utječe na naš um.
 
 
Što nas to doista usrećuje?
 
 
Često izignorirana potreba za snom i spavanjem zna nas dosta skupo koštati. Nefokusirani, nekoncentrirani, preosjetljivi, razdražljivi, mrzovoljni samo su neki od "epiteta" koje nas krase kad ne slušamo potrebe svog tijela, kad ga zanemarujemo ili ga nismo svjesni. Isto tako ako smo prespavani, javlja se tupost, tromost, inercija. Sretna okolnost je što se i taj nedostatak može prevazići. Kako?
 
Sunce, disanje, dobro društvo, ljubav, zemlja, tjelovježba, seks, priroda, meditacija, znanje, zaljubljenost sve nas to može energizirati, napuniti i od svega je najvažnije da u svemu tome imamo ravnotežu.
 
 

New Life Design - uzmite život u svoje ruke
Vikend seminar održat će se 27/28/29. rujna u Zagrebu, Ozaljska 85.
Kontakt: sanja.tatalovic@gmail.com i 091 73 888 41

>>Pročitaj više o seminaru 

Što nas to doista usrećuje?
 
 
Što nas to doista usrećuje?

Centar Konstruktivni život

Adresa: Ozaljska 85/3. kat, Zagreb

 

 

 

Komentiraj članak:

Članak možeš komentirati ako se prijaviš preko Facebooka ili ako si registrirani korisnik prijavljen u sustav. Registriraj se ovdje. Prijavi se ovdje.

  • Što nas to doista usrećuje?- komentira gogz gogz

    Odličan tekst! Ja sam u zadnjih nekoliko godina svoju "meditaciju" našla u sportu, najviše u solo vožnji biciklom po istarskim brdima. Pokušavam izbjegavati i svoje kalupe, a još me muči kako moje tijelo reagira (i fizički i psihički) kada dođem u prostor koji me opterećuje - točnije, na posao. Kako da se riješim tog kalupa živciranja oko najmanje sitnice koju ne bih ni primijetila da se nalazim negdje drugdje?