Doza inspiracije

Sanja Tatalović: Svaka žena može probuditi božicu u sebi

Intervju s autoricom programa Lalita koja govori o svom poimanju ženstvenosti, važnosti uravnoteženja muške i ženske energije, zlostavljanju, tabuima, ali i novom kino kitu - 50 nijansi sive

Sanja Tatalović: Svaka žena može probuditi božicu u sebi

„Kod nas je sve tabu“, rekla mi je jednom prilikom Sanja Tatalović terapeutkinja i autorica zanimljivog koncepta za osnaživanje ženstvenosti - programa Lalita, koji je u posljednje vrijeme pobudio veliko zanimanje javnosti. Lalite se okupljaju na drugom katu zagrebačkog hotela Westin jednom tjedno (Sanja vodi i početnu i naprednu grupu Lalita), a radi se o ženama različitih profila, zanimanja i dobi, ali s jednom jedinom namjerom – oslobađanja, vraćanja balansa u svoj život i rušenja samonametnutih fobija, tabua pa i balasta bilo koje vrste koji ne podržavaju naš osobni razvoj.

Sanja za sebe kaže kako je njen zadatak da pomogne ženama u „transformaciji“ u njihov puni potencijal te da ih podrži u nastojanju da žive sretnijim i ispunjenijim životom, u svim njegovim aspektima. No, za početak bi sve žene trebale osvijestiti i prepoznati vlastitu ženstvenost i na tim temeljima krenuti graditi svoje novo sutra, smatra Sanja, s kojom sam porazgovarala u ugodnoj atmosferi njenog Centra Konstruktivni život u Westinu.

Kažu da svi mi imamo svoju životnu misiju. Koja je tvoja?
- Ne volim za sebe reći da sam terapeutkinja, učiteljica, "healerica" ili slično, mada to po „papirama“ jesam. Ja sam samo žena koja stoji iza mnogih žena. Neka vrsta back officea, najbolje prijateljice kojoj možete sve reći, ali koja ne sudjeluje u vašem životu. Svoju snagu koristim kako bih osnažila i potakla ljude oko sebe na transformaciju i pomogla da u svojim životima prodišu punim plućima, budu to što jesu – a to je puno. Ne namećem se kao autoritet niti pametujem, niti nešto posebno ne savjetujem. Katkad koristim metode i tehnike koje sam godinama učila, usavršila i prilagodila. Dosta radim sa zvukom.
 
S koje bi tri riječi opisala samu sebe?
- Tri riječi? Hm hm...može jedna? - Svoja.
 
Koja je, po tebi, definicija ženstvenosti? 
- Ženstvenost je autentičnost i bit same žene koja se izražava kroz društvenu igru, postupke, odnos s drugima. Ženstvenost je spontanost, prirodnost i pokazatelj da se žena dobro osjeća u svojoj koži, da je uravnotežena u iskazivanju sebe u cjelini - i svog muškog i ženskog dijela te da je na "ti" sa svojim izgledom, načinom razmišljanja, psihom i postupcima. 
 
Jesu li današnje žene negdje „putem“ izgubile svoju ženstvenost?
- U današnje vrijeme jako je izazovno, da ne kažem teško, biti žena. Živimo u vremenu koje nemilosrdno protežira muški princip - usredotočenost, kompeticiju, ekstrovertnost, strukturu, formu, želju za posjedovanjem kao tip ponašanja koji vodi k uspjehu. Ideal je perfekcionist koji je discipliniran, trezven, djelotvoran. Ali to je dizajnirano i prirodno - muškarcima. Žene se pritom nalaze u iskušenju - biti žena ili uspjeti - jer da bi uspjele moraju ojačati i preuzeti muške obrise i muški stil rada što je daleko od njima uravnoteženog, prirodnoga i optimalnog. One tada preuzimaju uloge muškaraca, mahnito rade, trče, grabe, našpanane su, slabo se odmaraju, odbijaju pomoć, vode i brinu za sve, nemaju vremena za partnere i prijatelje, majčinstvo prolongiraju ili potpuno isključuju, slabo i površno se zabavljaju. Takav disbalans muško-ženske energije u sustavu ženu vodi do osjećaja praznine, tjeskobe i fizičkih oboljenja u području ženskih organa. To je visoka cijena i posljedica tog odustajanja od sebe. Taj uspjeh uzima svoj danak malo pomalo i ne skužimo, već smo daleko odmakli od sebe i užitka u vlastitom postojanju koji je valjda svrha, zar ne? 

To svakako ne znači da žene ne bi trebale ili mogle raditi i obavljati određene odgovorne poslove i libiti se uspjeha. Govorim samo o načinu i stilu rada i upravljanja aktivnostima koji je bitno drugačiji, odnosno svojstven i prilagođen ženi i njenom načinu upravljanja. U suprotnom imamo muškarce u ženskom tijelu što nije dobro ni za koga, a ponajprije za partnera koji definitivno nije izabrao vezu s još jednim muškarcem, tako da takav životni stil ima dalekosežne reperkusije i na cjelokupan emocionalni i intimni život, ali i obiteljski život. 

Sanja Tatalović: Svaka žena može probuditi božicu u sebi
Foto: Petar Borovec
 
 Jesmo li se mi zaista toliko udaljili od svoje vlastite biti, vlastite srži?
- Naše društvo još i uvijek temeljno patrijarhalno i činjenica je da se i dalje otvoreno ili perfidno, ali ustrajno omalovažava ženski element. To je pridonijelo tom udaljavanju i iskompleksiranosti žene od nje same i posramljivanju žene kao takve, ali i izvrtanju i banaliziranju te negativnoj percepciji svega onoga što je zapravo krasi. Tako da zapravo žene same u sebi i na drugim ženama podcjenjuju i izruguju aspekte ženstvenosti. Našem društvu zapravo nedostaje jedna zdrava i snažna ženska kultura te shvaćanje žene i razumijevanje uloge ženske energije.
 
Ovo posebno naglašavam jer je to pitanje poštovanja energetskih principa i zakona koje istražujem i kojima se bavim, a narušavanje tih zakona ima dalekosežne sociološke, psihološke i društvene, obiteljske reperkusije. Narušavanjem muško-ženskog principa vi zapravo dirate u same temelje i to su ozbiljne stvari. Osobno smatram da je feminizam skupo koštao žene jer je čitava ta emancipacija u našem društvu krivo protumačena. Emancipacija ne znači da žena treba oponašati muškarca ili postati muškarac kako bi mu bila ravnopravna.
 
Ravnopravnost u pravnim, birokratskim, javnim i općim poslovima je opravdana, no u sferi emocionalnog, intimnog, partnerskog i obiteljskog narušava prirodni sklad i funkciju. Ono što privlači žene muškarcima i obrnuto su jaki polariteti, njihovo niveliranje dovodi samu svrhu odnosa u pitanje. Jer specifikum partnerstva su muško – ženski intimni i emocionalni odnosi. Inače govorimo o prijateljstvu i suradništvu. Isto tako, želja za dominacijom žena i ženskog principa je nešto što tek nema smisla – dominacijom na dominaciju. Bit je u uravnoteženju jedinog i drugog principa najprije osvještavanje i spoznaja istine, života, principa funkcioniranja, zakonitosti, poštovanje prirode u samom pojedincu, a onda na kolektivnoj razini poštovanje i suradništvo tih aspekata što tek onda polučuje svoju svrhu i smisao za cijelu zajednicu.
 
Što misliš, ako smo već toliko „zastranili“, je li ipak moguće vratiti se u "normalu"?
- Biti ženstvena ne znači se truditi da bi postali nešto drugo jer nema ništa izvan nas samih što treba postići. Treba se samo opustiti i u potpunosti izraziti sebe. Uvijek ćemo privući ljude koji nas prihvaćaju onoliko koliko mi sami sebe prihvaćamo i poštujemo. Upute su vrlo jednostavne i to ne bi trebalo biti nešto jako teško. Opustiti se, osjećati zahvalnost i zadovoljstvo što živimo, što postojimo. Imati vremena za susrete, primati i davati ljubav, gledati se u oči, boraviti što više i češće u prirodi, slušati glazbu i plesati. Graditi prisna prijateljstva, davati i primati ljubav prijatelja, igrati se djecom i životinjama, prepuštati se tjelesnoj ljubavi u nesebičnom davanju i primanju. 
 Sanja Tatalović: Svaka žena može probuditi božicu u sebi
Foto: Petar Borovec
 
Smatraš li da žena i muškarac mogu biti u partersko-emotivnom odnosu, ali takvom da u njemu uopće nema intimnog života? 
- Često su me prozivali da apostrofiram seks i da je moguće biti u različitim vrstama veze, ako se partnerima ne sviđa spavati jedno s drugim zašto bi to bio "nepartnerski" odnos? Evo i zašto - ne karakteriziraju partnerske odnose samo jaka fizička privlačnost ni intimni odnosi, to je istina, no intimni odnos je specifikum partnerskog odnosa i to ga čini toliko značajnim u našem cjelokupnom životu. Za jaku privlačnost i intimne odnose koje živite kroz partnerstvo potreban je ogroman emocionalni angažman – to prije svega, privrženost, tolerancija,uvažavanje, poznavanje sebe, rad za prihvaćanju sebe, predanost, ogoljenost, bliskost, intimnost najdubljeg smisla – to su sve situacije i iskustva koja ne možete naći niti u jednom drugom odnosu, a materijaliziraju se kroz intiman život partnera.
 
Tu ne govorimo o sporadičnom seksualnom činu nego kvalitetnom intimnom životu partnera koji prati partnere kroz njihovo ljubavno i životno putovanje i pokazuje im gdje su jedno pred drugim i sami pred sobom. Kad izostane kvaliteta intimnog života, zapitajte se što i gdje ste se emocionalno i psihološki razišli. Koja su to ograničenja, koja nesloboda, nezadovoljstvo, gdje ste se to posramili, što ste potisnuli... To se zapitajte i tamo u međusobnom odnosu potražite i odgovor.
 
Koliko nesklad muške i ženske energije u nama može utjecati i na naše zdravlje, emocije, duh?
- Žena današnjice nalazi se u velikom iskušenju - uspjeti ili biti Žena! Budući da je uspjeh vezan uz muški svijet i muški princip mnoge žene da bi se krasile epitetom „uspješne“ preuzmu muške obrise i muški stil rada. One tada vode upravljaju vlastitim životom, vode druge, odbijaju pomoć, mahnito rade, usmjerene su isključivo na karijeru, odbijaju se otvoriti prema partnerskim vezama, ne upuštaju se čak ni u prisne prijateljske veze i odnose, a majčinstvo prolongiraju ili potpuno isključuju. Pod konstantnim su stresom, neopuštene, imune na čulne doživljaje- duboko u sebi strahuju prepustiti se prisnom odnosu, bliskosti da se ne bi destabilizirale ili ranile, izbacile iz svoje rutine, svog kolosijeka.
No preuzimanje toliko količine muške energije naporno je za žensko tijelo, psihu, osjećaje. Zbog potiskivanja ženske energije i viška muške energije u sustavu mnoge žene imaju osjećaje tjeskobe, praznine ali i fizička oboljenja u području ženskih organa. To je stoga što se u našem društvu, našoj civilizaciji ne cijene osobe koje uživaju u odnosima, koje su povezane s prirodom i prirodnim elementima i koje su opuštene i radost nalaze u čulnim i tjelesnim užicima. Mnoge žene takav način ponašanja smatraju "glupim". Istina jest da kada smo uronjeni u tijelo, u emociju ili se prepuštamo energiji neke druge osobe nismo u racionalnom dijelu sebe. Taj ženski aspekt u nama svima (bilo muškarcima ili ženama) je neracionalan, ali nipošto glup.
To je krajnje mudar, inteligentan i intuitivni dio nas koji ne priča analitičkim jezikom koji se izražava i doživljava kroz intuitivnu empatiju te smiren i slobodan duh. Kada oslobodimo i dopustimo tom dijelu sebe da se afirmira i stane uz bok tom egzaktnom i racionalnom dijelu nas tek tada smo zapravo budni i prisutni i potpuni u svom životu. Disbalans i potiskivanje ženske energije u žena razlog je i sve većem broju razvoda i neuspjelih ljubavnih veza. Muškarce ne privlači muška energija u ženi, oni je sami po sebi već posjeduju. Ono što oni trebaju je osjetiti je ženski aspekt koji mu otvara srce, ulijeva život i djeluje neodoljivo jer je ženska energija ta koja je kreativna, slobodna, divlja, darežljiva ljubavlju, bez maski, zakočenosti, proračunatosti i analiza.
 
Sanja Tatalović: Svaka žena može probuditi božicu u sebi
Foto: Petar Borovec 
 
Tko su Lalite i kako je došla ideja za ovaj tečaj?
- Lalite su žene koje osvještavaju svoju ženstvenost i koje su je spremne iznijeti i živjeti u svom životu. Lalite su mudre i cijene uravnoteženi muški i ženski princip unutar sebe. Dozvoljavaju sebi biti autentične, vole se i poštuju i dopuštaju drugima da im iskažu ljubav i naklonost. Lalite uživaju u druženju sa ženama i jačaju svoj ženski aspekt prihvaćajući i hrabreći drugu ženu. Lalite su inteligentne, intuitivne, senzualne i radošću ispunjene žene koje zrače neodoljivom privlačnošću i karizmom. Lalite ne prežu pred bliskošću, ne boje se ranjivosti, znaju se izraziti i ponosne su na svoje osjećaje, one dodiruju i gledaju. One odišu zadovoljstvom i oduševljenjem i ponosne su na to što su upravo takve kakve jesu.
Lalita je moj autorski program namijenjen ženama u svrhu osnaživanja i balansiranja energija i snaga unutar njih samih. Zasniva se na terapeutskom radu te osvještavanju kroz razgovor, kognitivne procese, dijeljenje i druženje. Žena naprosto obožavaju Lalitu jer je to način na koji spoznaju i žive Božicu u sebi. Jedan od načina jačanja je udruživanje žena te njihova međusobna interakcija, podrška i razumijevanja kada su same, bez muškog društva. Takve inicijative pridonose poticanju i međusobnoj suradnji žena te doprinos razvoju ženske kulture koja se tek budi.

Posljednjih se tjedana dosta prašine podiglo oko filma 50 nijansi sive. Imaš li možda neku ideju zašto su film i knjiga postigli toliku popularnost?
 
- Čitava halabuka digla se oko bajkovite i pikantne izromansirane seksi pustolovine, a rezultat je i odraz nekoliko poražavajućih činjenica koje krase našu civilizaciju i koje se potvrđuju i objelodanjuju u trenutku kada se radi o seksualnosti. Poražavajuće činjenice koja se u ovom slučaju neminovno, gotovo afektivno objelodanila jest ta da smo mi smo društvo pa čak usudila bih se reći i čovječanstvo prepuno tabua. Kod nas je sve tabu. od seksa do života, smrti, a nismo ni upućeni kako funkcionira naša psiha, emocije, um, podsvijest...mi jako slabo baratamo tim informacijama. U ovom slučaju halabuka se digla oko bajkovite i (više-manje) pikantne seksi pustolovine, a budući da smo kolektivno gledano sputani društvenim konvencijama, lažnim normativima, zadojeni krivnjom, neistinom i neznanjem, nije ni čudo što se pobudio ogroman interes. Pustimo sad na stranu literarnu vrijednost samog ostvarenja.
Ovdje je manje važnost je li knjiga stereotipno pisana, dosadna, jeftina ili nije, a tek film.... Ona govori o fizičkoj strasti o seksualnosti koju netko izražava otvoreno, koje je protagonist svjestan i koju otvoreno pokazuje i traži. Čak je ok s tim što je to sve pomalo "drugačije", "nastrano"... ali je svjestan svoje potrebe, preferencije. Možda i nije važan taj element "nastranog", "perverznog", "bolesnog", "sadističkog"... mislim da se većina ljudi uhvatila onoga što ogromna većina nije u stanju priznati i izraziti - sebe, svoje preferencije u bilo čemu (pa i u seksu) nego živimo neosviješteno, neizraženo, ne usuđujemo se priznati sebi ni što želimo ni što hoćemo ni koga hoćemo niti kako, a pogotovo ne znamo kako to dobiti.
Živimo neke sive poluživote, u limbu između neizraženog i priželjkivanog, u vječitim frustracijama i osjećaju da nam je tako malo potrebno za sreću. Kad vidimo da je netko realiziran i da se izražava to u nama pobuđuje strašan interes, ali i intrigu - ili osuđujemo te osobe što su takve - pa smo bolji od njih ili smo zavidni i ljubomorni što su oni takvi i smatramo se gorim od njih.
 
Imamo li svi mi svoju tamnu stranu? 
- Svatko od nas u sebi nosi tu tamnu stranu dok je nije u stanju objelodaniti i suočiti se s njom. Ona tada postaje manji teret i razrješava se. Potreba za istraživanjem i iskustvom u smjeru vlastitog tijela, psihe, osjećaja, odnosa s drugim bićem, partnerom, materijalizacije i ostvarenja skrivenih žudnji i probijanju granica fizičke strasti, intimnog odnosa, ljubavi, opsesije, psihološke tame, teških emocija tema je koju je ovim ostvarenjem dotaknulo jako puno ljudi.
Činjenica da smo mi emocionalno neosviješteni, psihološki nezreli i neinformirani u pogledu vještina upravljanja sobom pa svako zadiranje u sebe ima neki odjek, možda ne postoje odgovori, ali se bar pitamo. Popularnost 50 nijansi sive se postigla gotovo matematičkom preciznošću - imamo bajku, punu arhetipova, koja uvijek podsvjesno nosi interes, a imamo i temu otvorene seksualnosti koja je inače tabu. Oboje gađaju u sridu!
 
Sanja Tatalović: Svaka žena može probuditi božicu u sebi
Foto: Petar Borovec
 
Baviš se često i tematikom zlostavljanja žena. Možeš li nam nešto reći o fizičkom zlostavljanju, ali i perfidnom (prikrivenom) zlostavljanju? 
- Sama tematika djela 50 nijansi sive koketira s nasiljem i djelomično poteže priču oko toga. Mogu slobodno reći da je to benigna holivudska limunada u usporedbi s našim domaćim prilikama. Kad bi se na našem području upriličio ovakav uradak to bi imalo malo teže obrise i konotacije. Nasilne scene u kojem netko tuče ili bičuje nekoga, a druga strana je na to dobrovoljno pristala, a zapravo ima više mogućih izlaza i izbora da to izbjegne je nešto potpuno legitimno.
Puno je gore kad trpite nasilje ili ga gledate kao dijete, kad odrastete u obitelji kojoj je nasilje, vika, udarci, ponižavanje i obezvrjeđivanje uobičajeni način komunikacije ili još kad vas najbliži (djed, brat, ujak, susjed) seksualno uznemiravaju ili doslovno opće nad vama ili vas sustavno više godina siluju, a to zna vaša mama, baka, sestra koja ništa ne poduzima i pravi se da toga nema.. Onda mislite da se nalazite u nekom depresivnom balkanskom filmu. Nažalost, ja se nalazim u Zagrebu, radim u hotelu Westin, na drugom katu i to slušam gotovo svakodnevno. Psihopati i zlostavljači nisu samo likovi iz televizije, oni zaista postoje, ali za razliku od drugih bolesti, ovakvi redom uništavaju sve oko sebe.
 
Zašto žene ostaju u takvim odnosima?
- U našem društvu i nasilje je kao i drugi problemi paušalno definirano i ne radi se na rješavanju tog sve većeg problema. Kod nas se ne vodi dovoljno brige i skrbi o psihičkom zdravlju populacije. Ono što privlači ženu muškarcu jest taj osjećaj snage, izdržljivosti, sigurnosti, fokusa, stabilnosti. On ima tu dominantnu prirodnu funkciju zaštite i biološki i fiziološki je predisponiran za to. Žena zapravo traži u muškarcu tu stabilnost i vodstvo, određeni tip SUPTILNE I ODGOVORNE dominacije i snage. Tada se žena osjeća sigurnom, može se prepustiti jer je savladana strastvenom ljubavlju muškaraca u kojeg ima povjerenja i kojemu se može bezrezervno predati. Time ona izražava svoju prirodnu submisivnost i ostaje zdrava i stabilna u svojoj društvenoj i energetskoj, ali i seksualnoj igri.
Muževan muškarac polarizirat će ženu prema njenoj krajnjoj ženstvenosti, tada u oboje jača ta želja za potpunim istraživanjem i prepuštanjem ljubavi u kojem oboje iskušavaju krajnje granice zanosa. To je prirodni zakon koji mnoge žene svjesno ili nesvjesno prakticiraju. Energija sama teče u tom smjeru. Žene su često nesvjesno vođene tim principima i znaju upasti u zamku zbog neosviještenosti. Naime, nerijetko vrlo snaže i sposobne, "nedodirljive žene" znaju ući u odnose sa zlostavljačima, psihopatama jer prirodno traže snagu i muškarčevu iskonsku moć. U tom slučaju one ne razlučuju agresiju od snage, što često zna biti kobna pogreška i čest uzrok obiteljskog nasilja i zlostavljanja koji je u sve većem porastu.
 
Koja je poruka koju želiš prenijeti mladim ženama?
- Cure, budite hrabre, odbacite sram, strah, ali i buntovništvo i uživajte u životu. Život tako brzo prođe i jedno je bitno kako, na koji način i s kim provodite vrijeme. Cijenite svoje vrijeme i osigurajte da je u vašem umu mir i harmonija. Oplemenjujte se novim ljudima i iskustvima. Imajte na umu da je vaš mir i zadovoljstvo bitni i zato postavite standarde i granice u vašem životu. Birajte ljude i sadržaje pomno i intuitivno jer "tko se hrva sa svinjama taj se i zaprlja". Budite kreativne, manje šablonizirane, a više slobodne u izražavanju, stvaranju, pristupu. Budite neovisne, svoje i otvorite srce – tada ćete biti najjače.
Živimo u izazovnom vremenu gdje je puno toga postavljeno naglavačke, no što se ženstvenosti tiče sumnjam da je u drugim vremenskih odječcima bilo bolje. Postojali su trendovi koji nam se više ili manje sviđaju. Ženstvenost iskazana u nekom renesansnom, vintage, pin up stilu s više ili manje senzualnosti ili erotike ili na današnji moderan način kroz Laru Croft samo je više ili manje stilizirana slika žene. Bitno je uočiti da se to sve mijenja i da u ovom eklektičkom vremenu možemo i trebamo biti ono što jesmo i kako se osjećamo, kako odaberemo biti, a ne da suovisne o trendovima.
Želim inspirirati mlade žene da ne postanu imitati, duplići... Kreacija je toliko inteligentna i neponovljiva u svom stvaranju a mi želimo dvije iste stvari ili osobe. Osjetimo to što nas čini posebnim u ovom svijetu, ono što je naše, ono što najviše volimo i to živimo. To nam je ujedno uvijek lako i nenaporno, donosi nam mir i ispunjava srce. Tada ćemo znati da smo pronašli aktivnost koja nas ispunjava, a to je već puno. Nitko nas bolje ne pozna niti može znati što je za nas najbolje doli nas samih. Naša veza s univerzumom je izravna i konkretna i treba je održavati, održavati psihičku stabilnost, snagu i fleksibilnost i vježbati, raditi fizički, raditi s tijelom.
 
Za kraj, što bi poručila 17-godišnjoj sebi da slučajno danas sama sa sobom, baš kao s najboljom prijateljicom, sjedneš na kavu?
- Rekla bih joj da živi slobodno i opušteno i da kad bude starija ne žali ni za čim! Još bih joj rekla da ono što je ona mislila o ženama u 40 – uopće ne stoji! (smijeh). 40 su nove dvadesete, tako da ona i ja nismo tako različite i vjerujem da ćemo to i ostati... Godine su odraz našeg software-a pa kakva su nam generalna vjerovanja i iskustva tako se i osjećamo. Uvijek sam imala povjerenja u život i kad je tako on se uvijek pobrine za tebe na najbolji mogući način i ugodno te iznenadi.
 
 
Jačajte svoju žensku snagu i probudite ženstvenost na radionici "Lalita"!
 
Radionicu Lalita namijenjenu osnaživanju žene, buđenju ženstvenosti, ali i osnaživanju samopoštovanja te rješavanju partnerskih odnosa vodi Sanja svake srijede od 18:30 do 21 h u Centru Konstruktivni život, na lokaciji hotel Westin, 2.kat, Zagreb. Više informacija o radionici, ali i drugim aktivnostima u ovom Centru potražite na www.konstruktivni-zivot.hr ili se javite Sanji na e-mail: sanja.tatalovic@gmail.com.

 
 
 
 
 

 

Komentiraj članak:

Članak možeš komentirati ako se prijaviš preko Facebooka ili ako si registrirani korisnik prijavljen u sustav. Registriraj se ovdje. Prijavi se ovdje.