Jelena Kallay

Psi se ne smiju kažnjavati!

Piše: Jelena Kallay. Često nismo ni svjesni da kroz pogrešno shvaćanje onog što nam pas poručuje sami utječemo na razvijanje problema u ponašanju

Psi se ne smiju kažnjavati!

Što su zapravo problemi u ponašanju? Možemo ih u grubo dijeliti na ponašanja koji smetaju nas ili okolinu, a za psa su prirodna ili nagrađivana (u psećim očima), te na ponašanja uzrokovana okolinom (ponekad i genetski) koja utječu na kvalitetu života psa (kao strahovi).

Ako se radi o prvome, trebamo uzeti u obzir činjenicu da psi nikada ništa ne rade bez razloga i da će uvijek ponavljati one radnje koje su im donijele ugodu ili korist. Ponekad osjećaj ugode dolazi iz samonagrađivanja, a to je kada pas osjeti ugodu bez obzira sviđa li nam se ta radnja ili ne. Primjerice, za pse su radnje kao žvakanje/trganje ili kopanje važne kao vrsti (ponekad i pasmini) dok nama nikako ne odgovara ako pas žvače naše cipele ili kopa rupe u vrtu. Jednako vrijedi za lajanje, lutanje, valjanje u crkotinu i ostale psima drage (važne) radnje.

U takvim slučajevima potrebno je kao prvo imati razumijevanje da je to za psa prirodno i stvarno važno te da ne razumije koncept "ti to ne smiješ" već gleda da li mu to nešto donosi ili ne. Kako bi psa odučili (ili još bolje prevenirali) od takvih radnji tada ga trebamo učiti alternativnom ponašanju koje je nama primjereno, a za psa izvedivo i također ugodno. To znači da ćemo tim radnjama dizati vrijednost kako bi ih pas rado ponavljao i gubio interes za nama neželjene radnje.

Ako psa kažnjavamo, samo ćemo sa psom narušiti odnos jer je njemu neshvatljivo zašto dobiva negativne posljedice za njemu prirodne i važne radnje. Možda ćemo ih uspiti prekinuti u tome, no oni će ih i dalje htjeti raditi. Možda ćemo nanijeti tako jaku negativnu posljedicu da se neće usuditi, no tada će u psu rasti velika frustracija i na neki način će ju iskazati, najvjerojatnije kroz novo nama nepoželjno ponašanje. Za pomoć oko odgoja psa možemo potražiti stručnu osobu koja će nas naučiti kako psi uče, kako ih motivirati i kako pravilno pristupiti samom radu (odgoju i učenju).

Ako je pas razvio problem u ponašanju jer je doživio neku nelagodu, strah ili traumu, tada tome trebamo pristupiti ozbiljno i trebamo se potruditi pomoći našem psu da to prebrodi. Ako je pas reaktivan prema drugim psima, ljudima ili životinjama, trebamo saznati uzrok tome i shvatiti da najvjerojatnije takvo ponašanje također izvorno kreće iz nekog straha i da opet treba našu pomoć. Pomoći mu možemo i sami kroz našu potporu i razumijevanje, no u takvim situacijama svakako je poželjno potražiti stručnu pomoć osobe educirane za rješavanje problema u ponašanju. U suprotnom, uz svakakve savjete koje kruže po internetu, televiziji, raznim medijima i psećim parkovima, možemo još više pogoršati već ozbiljnu situaciju.

Nastajanje i razvijanje problema u ponašanju možemo i trebali bismo prevenirati. Na tome treba raditi i prije nego pas uđe u naš život, a svakako čim dođe. To znači da je potrebno saznati što više o psećoj vrsti, njihovoj komunikaciji, razvojnim fazama i potrebama, kako psa pravilno odgajati te sve to prilagoditi i znati primijeniti na svojem psu koji ima opet svoj karakter i temperament.

Često nismo ni svjesni da kroz pogrešno shvaćanje onog što nam pas poručuje ili neshvaćanja kako pas poima svijet, sami utječemo na razvijanje problema u ponašanju. Zbog toga je ključno znati što više o tome kako psi funkcioniraju i vide svijet. Samim time ćemo se manje frustrirati i ljutiti na njih te ćemo ga bolje razumjeti. Naša je odgovornost pomoći našem psu kako bi se što lakše uklopio u ljudski način života te mu trebamo olakšati život ako ima ozbiljniji problem u ponašanju.

Stres, kao i kod nas, negativno djeluje na funkcioniranje psa u svakodnevici te može narušiti i njegovo zdravlje. U takvim slučajevima treba psu pomoći na razne načine da se ta razina stresa smanji i omogućiti mu što lakše funkcioniranje. To je proces koji traje, i nije ga dobro požurivati i očekivati da će se promijeniti preko noći. Također, trebamo prihvatiti da takav pas treba našu potporu na svakodnevnoj bazi i u svakom trenutku dok ne dođemo do nekog cilja. Koliko god to trajalo.

Najgore što možemo napraviti je ići kažnjavati takvo ponašanje ili se ljutiti na psa. Tada mu oduzimamo mogućnost izražavanja dubokih osjećaja i možemo nanijeti još veću štetu. Psi općenito ovise o nama, a kada imaju još k tome i neki problem, tada nas trebaju još i više.
 

Psi se ne smiju kažnjavati! 

Jelena Kallay

Dip. Animal Behavior Technology, Dip. ABT
Certificirani kliker trener, KPA CTP
 
www.vagabond.hr

 

Komentiraj članak:

Članak možeš komentirati ako se prijaviš preko Facebooka ili ako si registrirani korisnik prijavljen u sustav. Registriraj se ovdje. Prijavi se ovdje.