Slobodanka Poštić

Priča o ženskim i muškim parfemima

Piše: Slobodanka Poštić. Ne postoji u svim kulturama, kao u našoj, stroga podjela na žensko-muške mirise – Indijci često koriste ružu i jasmin, bez bojazni da će takav miris ugroziti njihovu muškost

Priča o ženskim i muškim parfemima
 
Priča o ženskim i muškim parfemima 
 
Proizvodnja parfema je golem, vrlo profitabilan biznis. Konkurencija je ogromna, pravila igre nesmiljena. U bitkama za osvajanje što većeg komada tog basnoslovno unosnog tržišta brojni stručnjaci do najsitnijih detalja analiziraju sve aspekte branše i pažljivo formuliraju raskošne i u pravilu vrlo agresivne marketinške kampanje. Važno je u što većoj mjeri utjecati na predodžbe, želje i izbor potrošača.
 
Neki uvriježeni stereotipi se, međutim, rijetko preispituju. Jedan od njih je, što se zapadnjačkog miljea tiče, onaj o podjeli parfimerijskih proizvoda na proizvode za žene i za muškarce. 
 
U parfimerijskom vokabularu je rječju parfem uobičajeno označavati proizvode namijenjene ženskom dijelu populacije, jer muškarci, zna se, koriste kolonjske vode i vodice poslije brijanja. Da ne bi kojim slučajem već sam izbor riječi na preferirani i pomno njegovani mačo imidž bacio i trunak sumnje o nekoj feminiziranosti! 
 
Priča o ženskim i muškim parfemimaTa konfrontacija parfimerijskih proizvoda na muško-ženske siječe i njihovu uobičajenu podjelu na koncepte. Pa se tako smatra da je cvjetni koncept parfema sigurnije držati podalje od palete mirisnih proizvoda namijenjenih muškarcima. (Ta ne buju valjda muški mirisali na cveteke!). S druge strane, pripadnice zapadnjačkog kulturološkog konteksta će rijetko birati izrazito citrusne parfeme ili one u kojima dominira miris lavande. Takve se mirise oglašava kao muške, pa je sigurnije ne prelaziti granicu i ne-daj-Bože zamirišati (muškobanjasto?!) svježe.
 
Nije tako u svim kulturama. Na primjer, za razliku od europske tradicije obilježene predugim razdobljem nehigijene, smrada i uskogrudne zatucanosti, arapska tradicija održavanja higijene, njegovanja olfaktornih užitaka i hedonizma je neprekinuta. Stoga bi, možda, valjalo povjerovati njihovoj praksi koja ne dijeli mirisni univerzum: i ženama i muškarcima je na raspolaganju kompletna paleta mirisa i osobni ukus je jedini kriterij izbora. U indijskom svijetu je također na snazi olfaktorna sloboda. Nosi se ono što pruža užitak, pa nije neuobičajeno da muškarci koriste mirise nasićene ružom i jasminom, neopterećeni strepnjom da će to ugroziti predodžbu o njihovoj muškosti.
 
U prilog takvom pristupu biranja parfema ide činjenica da konačni mirisni dojam koji ostavlja neki parfimerijski proizvod ovisi o kemiji kože osobe koja ga nosi. Kemije kože nam se razlikuju. Na tu razliku, osim genetike, utječe i opće zdravstveno stanje (i ev. korišteni lijekovi), životni stil (pušenje, konzumacija kave, alkohola i sl.), vrsta prehrane, okoliš u kome osoba pretežno boravi… Dakle, različite kože ističu različite komponente nekog parfema i personaliziraju ga! 
 
Ne treba se dati impresionirati pravilima i sugestijama parfimerijske industrije. Na nama je da odlučimo koliko nam se sviđa mirisni pečat koji na našoj koži ostavlja odabrani parfem. Da nesputani pravilima pronalazimo mirise koji nas raduju, koji na najbolji način upotpunjavaju našu prirodnu auru i reflektiraju našu osobnost. Opustimo se, vjerujmo svom nosu i njegovom izboru. Ponuda mirisa je tako očaravajuće raznolika!
 
 
 

Komentiraj članak:

Članak možeš komentirati ako se prijaviš preko Facebooka ili ako si registrirani korisnik prijavljen u sustav. Registriraj se ovdje. Prijavi se ovdje.