Sanja Tatalović Aditi

Pravi odmor nas puni, energizira, čini mirnima i sretnima - priuštite si ga!

Moći se potpuno opustiti bez osjećaj grižnje savjesti što se odmaramo i raditi predano bez osjećaja da smo prenapregnuti i iskorišteni znači živjeti u harmoniji sa svojim životnim aktivnostima. Biti miran. I tada je to kvalitetan odmor

Pravi odmor nas puni, energizira, čini mirnima i sretnima - priuštite si ga!

Ljeto je vrijeme kad većina ljudi koristi svoje pravo na godišnji odmor. Odmor nam je potreban kako bismo se rasteretili, opustili, energizirali, ali isto tako kako bismo napravili odmak od dosadašnjeg tempa života. Odmor, isto kao i dnevna pauza tijekom dana, neizostavan su dio našeg radnog procesa. Ključna stvar za kvalitetno funkcioniranje na radnom mjestu i općenito u svom životu, balans između akcije i odmora. Balans prisutnosti i odmaka.

Svrha odmora je biti kvalitetniji u akciji, a s druge strane, nema niti dubokog, zdravog odmora bez kvalitetne akcije. Godišnji odmor percipiramo kao priliku za sebe, za odmak od stvari koje nas svakodnevno okružuju i svojom repetitivnošću pomalo prigušuju. To je vrijeme gdje ćemo se rasteretiti, opustiti, otpustiti iz misli sav nakupljeni stres koji smo proživjeli na radnom mjestu ili okolini. Možda od godišnjeg očekujemo mogućnost bivanja sa sobom u miru, preispitivanje naših želja, poriva, sagledavanje realnih uspjeha i postavljanje novih životnih ciljeva, prioriteta ili samo besciljno ljenčarenje ili ispunjavanje križaljki na plaži.

Kako god bilo, mnogima od nas godišnji odmor i spomen za njega može biti izuzetno stresan. U vremenu kad je naša osobna estetika i osobni život uvelike diktiran od strane medija te zagušen od društva i kolektivne svijesti, priuštiti si godišnji odmor postaje godišnji pothvat.

Ono što bi nas trebalo rasteretiti može nas itekako učiniti napetim, nervoznim, ukratko istresiranim. Naša žaljenja i očekivanja zapravo postaju zapreka našem odmoru. S kim ćemo ići, kamo ćemo ići, kada ćemo ići, kako ćemo ići, imamo li dovoljno novca, što još treba kupiti, kako ću izgledati na plaži... Pa te gužve, pa ti ljudi; ovaj ovakav, onaj onakav, ta moja obitelj, opet ću morati kuhati za sve... Zatim, kompariranje s drugim ljudima i naš predumišljaj kako ćemo taj naš odmor predstaviti drugima kad se vratimo, ograničava naše istinsko opuštanje koje je smisao odmora.

Postoje i ljudi koji si ne mogu (čitaj: ne žele) priuštiti odmor. Popularno zvani radoholičari. Osobe koje godinama nisu uzele nekoliko dana predaha. U svom poslu i svojoj rutini nalaze bijeg od sebe samih ili situacija u privatnom životu koje su im prebolne ili s kojima se ne mogu uhvatiti u koštac. Ako i odlaze na "odmor", njihov odmor je niz aktivnosti i već isplaniranih izleta, situacija, rezerviranih večera i izlazaka kako ne bi imali u danu mjesta za susret sa sobom. Susret sa sobom im je dosadan, dezintegrira njihove identifikacije, destabilizira ih i osjećaju se izgubljeno...

Ako je čovjeku dosadno sa sobom samim, nećemo ni zamišljati kako je tek drugome u njegovom društvu... Svoje dobro isplanirane dnevne rasporede samo su prenijeli u drugačije ambijente i situacije, a da toga i nisu svjesni. Za neke parove godišnji odmor je gori od najgore noćne more jer su konstantno upućeni jedno na drugo i ne mogu pobjeći u obveze ili druge odnose tako lako. Stisnuti su prostorom, dosadom ili nervozom; količinom raspoloživog vremena koje se beskrajno usporilo i nikako da iscuri...

Često se dogodi da se ljudi trebaju "odmoriti" nekoliko dana nakon ovakvog godišnjeg ili jednostavno iz razloga što su se prenatrpali aktivnostima i sadržajima u vrlo kratkom vremenu pa im se dogodila prezasićenost podražajima za kojima su težili kako bi utažili svoju znatiželju, dobili željenu senzaciju ili potvrdili svoj platežnu moć koja im dozvoljava da si to priušte... Ili dobili "plusiće" u društvu kojem će prepričavati svoje zgode i doživljaje... Odmor s tendencijom.

To baš i nije neki odmor, zar ne?

Povući se iz bilo kojeg oblika fizičke i metalne aktivnosti te anulirati emocionalni nemir svrha je odmora. S druge strane, posao koji volimo i koji nas ispunjava potpuno nije situacija koja će nam nužno zahtijevati odmor. Često se nađemo u situaciji da smo za neke stvari "odmorni", a neke nas umaraju i prije nego što smo ih se primili. Ljudi nakon napornog dana skršeni dolaze doma i do kasnih noćnih sati uživaju u svom hobiju, predano i marljivo radeći bez trunke umora. Tada je taj posao odraz nas samih, tada on postaje meditacija u pokretu. Takav duboki odmor moguće je jedino u dodiru sa samim sobom. Razmisliti koji nas to posao puni i koji uistinu želimo raditi puno je praktičnije nego brojati dane do godišnjeg odmora i uzdahe zbog ponedjeljka.

Ono što nas uglavnom umara nije sama situacija nego predumišljaj o njoj samoj, naš mentalno-emocionalni konstrukt te situacije. Nas umara misao da ćemo prati prozore ili imati sastanak s nekom osobom više nego sama akcija u kojoj uzimamo krpu i peremo te prozore ili sastančimo. Potpuna akcija kao i potpuno prepuštanje izvoru su mod koji nas energizira. Isto tako, nesposobnost isključivanja iz radnog moda, konstantno pogledavanje u smjeru poslovnog mobitela ili anksioznost od njegove zvonjave također nisu garancija kvalitetnog odmora. Moći se potpuno opustiti bez osjećaj grižnje savjesti što se odmaramo i raditi predano bez osjećaja da smo prenapregnuti i iskorišteni znači živjeti u harmoniji sa svojim životnim aktivnostima. Biti miran. I tada je to kvalitetan odmor.

Trenutak tišine, trenutak svjesnosti bivanja. Povlačenje u sebe i dodir sa sobom iscjeljujući i revitalizirajući za naš cjelokupan sustav. To je situacija kada smo samo sebi najbolji prijatelji. Tada nam je svejedno na kakvom smo ljetovalištu ili zimovalištu jer nije mjesto niti vrijeme niti okolina stvar koja determinira našu radost, sreću ili opuštenost. Otpustiti koncept u kojem se je moguće odmoriti (tipa mogu se opustiti samo na moru, u wellnessu, ili mogu meditirati samo u planinama...), otpustiti i vidjeti da je to opuštanje moguće bilo gdje i bilo kad jer se uvijek radi o vraćanju i prihvaćanju sebe. To je moguće tu i sada. U Zagrebu, New Yorku, Tokiju ili Špišić Bukovici... Pravi odmor je ono što nas najviše puni i energizira te čini mirnim i sretnim. A to mjesto je u našem srcu, u našoj nutrini, kao i u akciji koja je odraz naše duše.

Bali od 4. - 14. 2.2016. sa Sanjom Tatalović Aditi

U prekrasnom ambijentu egzotičnog indonezijskog otoka prepustite se, odmorite, napunite pozitivnom energijom, distancirajte od svega i doživite vlastiti preporod uz antistresnu radionicu, pomno osmišljen turistički sadržaj i posjete, vrhunski smještaj i stručno vodstvo.

Otok Bali je tropski, vulkanski otok na prijelazu iz Indijskog oceana u Pacifik. Zbog egzotične prirode, nestvarno lijepih pješčanih plaža, veličanstvene arhitekture, klime i egzotične prirode s pravom ga nazivaju rajem na Zemlji. Bali ima bogato kulturno, vjersko i spiritualno nasljeđe, mnoštvo hramova i odiše energijom izuzetno povoljnom za osobni rast i napredak. Vrhunski hoteli, plaže idealne za surfere, mnoštvo noćnih klubova i bezbroj mjesta za dobar šoping odredili su ga i kao turističku meku. Na ovom putovanju spojit ćemo odmor, edukaciju, zabavu, užitak i osobni rast u nezaboravno iskustvo!

Informacije i detalje o putovanju, sadržaju i cijeni na sanja.tatalovic@gmail.com.

 

Komentiraj članak:

Članak možeš komentirati ako se prijaviš preko Facebooka ili ako si registrirani korisnik prijavljen u sustav. Registriraj se ovdje. Prijavi se ovdje.