Mela

Ponedjeljkom ujutro - o suradnji

Postoji rješenje za ono što nas svakodnevno muči: možemo pokušati nesebično pomagati jedni drugima te udružiti snage u ostvarivanju ciljeva

Ponedjeljkom ujutro - o suradnji

Prijateljica mi je prepričavala priču o raju, paklu i žlicama... U njezinoj je priči pakao izgledao poput velike prostorije – blagovaonice prepune gladnih ljudi! Na velikome stolu, oko kojega su svi sjedili, bila su postavljena raznorazna jela: voće, povrće, bogata predjela i glavna jela, salate i deserti... Svaki djelić stola bio je ispunjen ukusnom hranom. No jedini dostupan pribor za jelo bile su jako izdužene žlice.

Svatko tko bi se pokušao nahraniti, tako veliku žlicu nije uspijevao prinijeti svojim ustima. I dalje su svi prisutni, pored bezbroj primamljivih mirisa i jela, ostajali nenahranjeni i jako gladni. Prostorija raja izgledala je gotovo identično: veliki blagovaonski stol s predivnim i ukusnim jelima svih vrsta! Ali ljudi koji su sjedili oko njega bili su sve manje i manje gladni. Oni su naime spoznali da se izduženim žlicama mogu poslužiti hraneći jedni druge...

Nije lako živjeti na ovome svijetu. Sve je više izazova i prepreka, a ljudi imaju sve manje snage i strpljenja. Polako svi postajemo svjesni da su sustavi unutar kojih smo primorani funkcionirati nezdravi te da se iz dana u dan osjećamo sve lošije. Naša unutarnja priroda čezne za drugačijim životom. Duša nam je nenahranjena i pokušavamo shvatiti što je to što bi nam donijelo ispunjenje.

No činjenica je da smo u svemu ovome zajedno. I osoba »preko puta mene« također se muči sličnim problemima. Koliko god različiti bili, po svome ponašanju, izgledu ili načinu na koji komuniciramo, svi mi čeznemo za sličnim stvarima... Voljeli bismo osjetiti mir i ispunjenje. Htjeli bismo na kraju dana znati da smo bili korisni i da smo na neki način doprinijeli ovome svijetu, da smo se služili svojim talentima te da se razvijamo i postajemo bolji ljudi.

Možda smo se »zamaskirali« površnim željama koje nas motiviraju da zaradimo što više novaca, kupimo si ljepšu odjeću, bolji auto ili stan... I to je u redu, nema ništa loše u ostvarivanju materijalnih ciljeva. Ali ako zanemarujemo ono što je istinska želja našeg unutarnjeg bića, nikada nećemo osjetiti ispunjenje i zadovoljstvo.

Nama se možda čini da smo prijetnja jedni drugima pa krajičkom oka promatramo kako napreduju oni oko nas. Vjerujemo da će nečiji uspjeh umanjiti ili onemogućiti naš. Ali zaboravljamo da svatko na ovome svijetu ima nešto potpuno jedinstveno za ponuditi te da ima dovoljno prostora za svakoga od nas. Kada bismo barem poslušali svoje srce i prestali glumiti da smo ono što nismo! Tada bismo dopustili našim stvarnim talentima da se rascvjetaju i shvatili bismo da ničiji uspjeh ne može umanjiti našu vrijednost. Dapače, bili bismo neizmjerno sretni i svaki put kad bismo pomogli drugome da razvije svoj talent te na svoj originalan način doprinosi društvu.

Postoji rješenje za ono što nas svakodnevno muči: možemo pokušati nesebično pomagati jedni drugima te udružiti snage u ostvarivanju ciljeva! Iako se bojimo da bismo tako mogli nešto izgubiti, iznenadit ćemo se koliko zapravo možemo ostvariti! U dobronamjernoj suradnji utažit ćemo glad koju osjećamo već »cijelu vječnost«.

S ljubavlju,
Mela

>> potraži Ponedjeljkom ujutro na Facebooku 

 

 

 
 

Komentiraj članak:

Članak možeš komentirati ako se prijaviš preko Facebooka ili ako si registrirani korisnik prijavljen u sustav. Registriraj se ovdje. Prijavi se ovdje.