Ispunjen život

Obitelj i njezino naslijeđe - naše postojanje ne smijemo uzimati zdravo za gotovo

Ako želite dodatno produbiti znanje o svojim precima i ponovo se povezati s njima, razumjeti bolje njih i sebe, osvijestiti pozitivno i malo manje pozitivno naslijeđe koje nosite iz ranijih generacija, priključite se radionici Obitelj i njezino naslijeđe

Obitelj i njezino naslijeđe - naše postojanje ne smijemo uzimati zdravo za gotovo

"Pij vodu, misli na izvor" izreka je koju Kinezi najčešće povezuju s konceptom štovanja predaka. Nikada ništa ne bi trebalo uzimati zdravo za gotovo. Dok gasimo svoju žeđ, nužno je ne zanemariti i ne zaboraviti na izvor ili zdenac iz kojeg voda dolazi. Slično tome, naše postojanje ne bi trebalo uzimati zdravo za gotovo. Ono je izvor našeg života. Bez svojih predaka danas ne bismo bili tu gdje jesmo - da oni jednom nisu živjeli, voljeli, griješili, borili se i preživjeli, mi danas ne bismo bili kakvi jesmo.

Baš kao što cijenimo vlastiti život, trebali bismo uzeti u obzir i svoje pretke, jer su oni ti koji su utrli put za nas. Oni su omogućili da rijeka života "doteče" od njihovog izvora do nas. Mi smo njihovo naslijeđe, mi obavljamo nešto i „za njih“. I zato pretke nikako i nikada ne bismo trebali uzimati zdravo za gotovo. Osim što je znanstvenim istraživanjima dokazano da promišljanje o vlastitom genetskom podrijetlu poboljšava naše intelektualne kapacitete i povjerenje, dokazano je i da znanje o precima oslobađa naše živote od njihovog nesvjesnog utjecaja. Tako što precima vraćamo ono što smo nesvjesnim mehanizmima od njih preuzeli i manifestirali, postajemo slobodniji u donošenju vlastitih odluka.

Cilj je osvijetliti obrasce koji se ponavljaju iz generacije u generaciju, razumjeti koje odabire u životu smo naslijedili, a koji su bili naš slobodan izbor. Tada se možemo osloboditi onih koji nisu naši i vratiti ih prethodnim generacijama. U Bibliji se nalazi jedna poslovica: „Roditelji jedu nezrelo voće, a sinovima zubi trnu“. Život može biti lakši i smisleniji ako znamo otkuda dolazimo.

Nada je svoju odluku o tome da postane psihologinja i da radi s djecom donijela dok je gledala jedan TV prilog o zlostavljanju djece. U tom je trenutku osjetila da želi raditi s djecom, biti dječji psiholog poput žene s priloga, napraviti nešto za tu nezaštićenu djecu. Za vrijeme studija često se bavila idejom da udomi jedno dijete bez roditelja. U jednoj nevjerojatnoj situaciji, dok se vozila iz Austrije u Hrvatsku, našla je malo izgubljeno dijete na cesti. Jednostavno je ugledala to dijete, mlađe od dvije godine, kako stoji samo na cesti. Sve zajedno izgledalo je poprilično nestvarno. Pitala se da li dobro vidi ili možda halucinira? Je li to dijete na cesti stvarno? Zaustavila je automobil i sklonila izgubljeno dijete s ceste. Dijete nije govorilo, bilo je prestrašeno i zbunjeno. U njoj se događala oluja, osjećala je intenzivan strah za ovo čeljade i od svega što bi mu se moglo dogoditi. Čije je?

Instinktivno je krenula stazom koja je vodila do šumarka, potoka i jedne seoske kuće. Srela je djecu koja su joj mahnula kuda treba ići.  Došavši do kuće, stala je dozivati ukućane. Čula je glasove iz kuće, ali oni su nju čuli tek nakon nekoliko pokušaja da ih dozove. Kad su izašli, djelovali su zbunjeni poput djeteta koje je držala u rukama. Nakon što su ustanovili da se radi o njihovom djetetu, dijete im je vratila teška srca, jer je osjećala da treba učiniti više za to dijete. Bila je ljuta na roditelje koji nisu brinuli o svojem djetešcu. Mjesecima nakon toga često je mislila o njemu, zamišljala je kako se vraća na isto mjesto i uzima to dijete u svoju kuću, u svoj dom i pruža mu sigurnost.

Istražujući svoje obiteljske korijene i podrijetlo, Nada je uvidjela da je u prethodnim generacijama bilo puno nezaštićene djece – siročad koja je u ranom djetinjstvu ostala bez roditelja. Njezina majka, baka i prabaka bile su ili ostavljene ili je netko od njihovih roditelja umro. S očeve strane obiteljskog stabla, također, baka je kao dijete ostala siroče. U prethodnim generacijama također je bilo djece koja su umrla uslijed teških životnih uvjeta koje bismo danas okarakterizirali kao zanemarivanje. Tu je Nada dobila odgovor na pitanje zašto je osjetila toliko jak poriv biti dječji psiholog, zaštitnik djece. I ta odluka dobila je neki viši, dublji smisao za nju - kao da time ispravlja i nadoknađuje nešto za svu nezaštićenu djecu iz svojeg obiteljskog stabla.

Jeste li ikada sanjali kako ste se zaljubili u princa ili princezu, a zapravo se zatekli kako ljubite žabu? Traganje za ljubavlju ponekad može biti kompliciranije nego što smo zamišljali i često ima malo toga zajedničkog sa svjesnim odlukama. Za ljubavlju tragamo na raznim mjestima i na različite načine. Pojedina mjesta i načini su ispravni, a poneki pogrešni, i često rezultiraju razočaranjima. Jeste li se ikada zapitali koje ste odluke u životu donijeli slobodnim odabirom, a koji su bili predodređeni? Ako si postavite idućih nekoliko pitanja i zapišete svoje odgovore, steći ćete novi uvid o svojim životnim odabirima. Oni se najčešće odnose na odabir profesije, partnera, mjesta življenja i sl. Evo pitanja:

1. Koje izbore u životu sam donijela/-o kako ne bih razočarala neke meni važne osobe (roditelje, članove obitelji, prijatelje)?
2. Koga bih razočarala/-o da sam slijedila/-o svoje snove?
3. Koje prilike sam propustila/-o zbog toga što sam se osjećala/-o nelojalnom svojoj obitelji?
4. Na koga sam sama sebi obećala/-o da nikada neću sličiti, a ipak se ponekad uhvatim u tome da sam mu/joj nalik? Mi žene često kažemo da nećemo ponavljati greške naših majki pa se redovito uhvatimo u neželjenom obrascu.
5. Koje crte ili osobine svojih predaka ponavljam? Osim što ponavljamo dobre stvari, odluke i njihove snage, ponavljamo i njihove konflikte – posebno one nerazriješene koji su kod naših predaka izazivali osjećaje intenzivnog srama ili krivnje.

Radionica Obitelj i njezino nasljeđe

Ova pitanja uvode nas u područje obiteljskih lojalnosti. Ako želite dodatno produbiti znanje o svojim precima i ponovo se povezati s njima, razumjeti bolje njih i sebe, osvijestiti pozitivno i malo manje pozitivno naslijeđe koje nosite iz ranijih generacija, steći nove uvide o transgeneracijskog dinamici odnosa i još puno toga, priključite se radionici Obitelj i njezino naslijeđe koju će voditi Vedran Korušić i Ivana Jurić 14. i 15.11.2015. Prijave se primaju na info@centar-psihodrama.hr. Više o radionici možete pročitati ovdje. Centar za psihodramu možeš pratiti i na Facebooku.

Darivanje

Sudjeluj u darivanju, jer ćemo jednu čitateljicu ili čitatelja obradovati s kotizacijom za radionicu Obitelji i njihovo naslijeđe. Prijavi se na igra@naturala.hr, a da bi osvojio/la dar, moraš biti registrirani i punoljetni korisnik stranice Naturala.hr. U prijavi je obavezno navesti ime, prezime, nick na Naturali, adresu i broj telefona/mobitela. Pravila darivanja pronađi ovdje. Prijaviti se možeš do četvrtka 4. studenog.

Objava rezultata darivanja

Kotizaciju osvaja Marina Belak. Čestitke dobitnici i zahvaljujemo svima na sudjelovanju.

Uredništvo Naturala.hr 

Obitelj i njezino naslijeđe - naše postojanje ne smijemo uzimati zdravo za gotovo

 Autorica:

Ivana Jurić, psiholog i psihodramski terapeut
www.psihodrama.org
anavijuric@gmail.com

Komentiraj članak:

Članak možeš komentirati ako se prijaviš preko Facebooka ili ako si registrirani korisnik prijavljen u sustav. Registriraj se ovdje. Prijavi se ovdje.