Ivka Armanda Todorović

Ne možeš! E, baš mogu

Ovo je priča o Anamariji, o ženi koja se usudila, o ženi koja je pobijedila svoje strahove i učinila nešto unatoč predrasudama

Ne možeš! E, baš mogu
Imam jednu karakternu crtu koju sam nekad smatrala velikom manom, a danas je smatram velikom prednošću. Može se nazvati tvrdoglavošću, upornošću ili inatom, zavisi iz kojeg kuta ju promatraš i kako je vidiš. Nekad sam je zvala inatom, danas je zovem svojom snagom.
 
Malim crvićem koji me tjera da idem tamo gdje mi drugi kažu da se ne može ići, tamo gdje mislim da ne smijem i tamo gdje moja zona komfora postaje obris na horizontu. Znate ono, kao sunce kad u suton zaranja u more, pa se čini da je tu, nadohvat ruke, da možeš do njega doplivati, ali što se više približiš ono više izmiče.
 
Ta zona komfora mi je u životu uvijek to i bila. Negdje tu, nadohvat ruku, ali opet daleko. I nekad sam zbog toga bila nesretna, misleći da s takvim životom nikad neću pronaći mir u sebi. Danas znam da to nema veze s mirom. Da je moj mir uzburkanost i stremljenje višem cilju. Kad dostignem jedan već škicam drugi. Mir je došao kad sam u tome počela uživati.
 
Počela sam uživati u tome da učinim ono što drugi smatraju da ne mogu učiniti. Zamišljala sam svoje prvo idealno radno mjesto u agenciji za odnose s javnošću. Drugi su rekli da to ne mogu naći bez takvog radnog iskustva. Pogriješili su.
 
Otišla sam s tog radnog mjesta jer sam željela žene podučavati plesu i samopouzdanju. Novinarka po struci, želi biti plesačica. Ne možeš, rekli su, od obrazovane žene postat ćeš tamo neka plesačica. Ne možeš, rekli su. Pogriješili su.
 
 

Htjela sam imati svoj studio gdje će sve biti po mom, gdje će se rađati moje ideje koje će drugim ženama uljepšavati živote a mene veseliti. Željela sam raditi nešto što bih radila i bez plaće ili da imam sav novac na svijetu. Ne možeš, rekli su. TO se ne može samo tako. Pogriješili su.
 
Anamariji su isto rekli da ne može. Ne može ONA plesati oko šipke. To je za klinke. To je za gimnastičarke. Ne možeš, rekli su. Pogriješili su.
 
Ovo je priča o Anamariji. Ovo je priča o ženi koja se usudila. O ženi koja je pobijedila svoje strahove i učinila nešto unatoč predrasudama.
 
Ovo je priča o ženi koja nije dala da je suvremeni kriteriji ljepote spriječe u tome da se osjeća lijepom.
 
Ovo je priča o ženi koja je učinila nešto veliko, ma koliko se drugom činilo malim. Priča o ženi koja je promijenila svoje uvjerenje da ne može i otkrila da može.
 
Ovo nije priča o plesu na šipci.
Ovo je priča o malom činu hrabrosti.
Ovo je priča o Ana-Mariji.
 

Komentiraj članak:

Članak možeš komentirati ako se prijaviš preko Facebooka ili ako si registrirani korisnik prijavljen u sustav. Registriraj se ovdje. Prijavi se ovdje.