Ispunjen život

Nazovite Mater.

Piše: Dijana Karabašić. Blogerica Daisy Pozitivka zna koje su stvari u životu najvrjednije

 Nazovite Mater.
Nisam se osjećala dobro. Znate ono kad se nakupi svega, svačega i svakoga. Dobro poznati osjećaj se prikrao i skočio mi za vrat, a jedino na vratu volim ogrlice i poljupce. Taj osjećaj mi je sjeo na dušu kao slon i evo slon mi sjedi na duši kako bi moja tetka rekla. Težak je. Ne mogu ga maknuti tako lako.
 
 
Kad se želim osjećati sigurno mislim na Obitelj. Nazvala sam Mater. Odmah sam se bolje osjećala čim je njen topli glas prozujao kroz zvučnik telefona do mene. Ja sam njeno dijete. Ja sam dio nje. Plod nje i tate. Nosila me 9 mjeseci i rađala dan i pol. Osjećam se toplo. Tako to bude dok Mama od milja zvana Leteća Medvjedica veselo zacvrkuće. Nije ona veselo cvrkutala jer je život divan i krasan, a ljudi još krasniji i sve ide kako treba i sve ima što zaslužuje. Cvrkuta tako jer je ona takva. Ona je Leteća Medvjedica koja stalno leti i radi i nikada ne staje i uvijek se smije. Navečer padne u trans, tako to zove, trans od umora kada se mora odmoriti prije pravog odmora. Za vikend je pala u trans. Došla sam u sobu, a mačka je ležala i prela na njoj. Ta mačka Mimmy je pak posebna priča.
 
Mimmy smo spasili dok je bila mrva od mačeta. Netko ju je bacio na autobusnu stanicu. Pa smo je udomili, makar smo rekli da nećemo više imati mace nakon što nam je Macan umro. Mimmy kao da zna kako je bilo kada si bačen, sam i usamljen, gladan i tužan i kao da svojim postojanjem pokazuje zahvalnost za to što smo ju udomili. Kada negdje odemo i ostane sama, po povratku skače po svima, ide od jednog do drugog, nekako na neki mačji način ljubi, njuška, gurka, mazi se kao da želi reći: Nemojte me ostaviti. Nevjerojatne su životinje. Toliko nekad bolje od ljudi. Prečesto bolje od ljudi. Mačka je jučer napravila neki kvar pa se još više nastojala umiliti svima. Mama se boji da će se Mimmy uskoro “udati”. Jučer je bio neki macan koji joj se udvara. Mama se boji da će Mimmy imati “djecu” pa što ćemo onda. A ja se potajno veselim toj “djeci”. Mačke traže pažnju, ali ju i daju i zato sam nevjerojatno slaba na mačke.
 
Kad sam odlazila za Zagreb, Mater mi je natrpala torbu punu omiljene pite od kupusa/zelja, hurmašica s kokosom, luka srebrenca, češnjaka, buće za juhu i čak mi uvalila bez da sam znala zamrznute pureće fileiće, da sam znala ne bih joj dala jer imam, ali Majka je Majka svejedno bi mi utrpala to u torbu.
 
 
 Nazovite Mater.
 
 
Došla mi je draga prijateljica, jele pitu i hurmašice i lijepo se podružile. Nema bolje pite od mamine. Nema boljeg od osjećaja. Čovjek koji ne osjeća, nije živ. Čovjek koji ne osjeća druge ljude, životinje, prirodu, ljepotu, nije živ. 
 
Gledam u to sve i mislim si – nothing else matters. Ništa nije vrijedno NAS. Ništa nije vrjednije od ovoga. Ljudi koji nas vole. Ljudi koji nas dižu. Ljudi koji nas ispunjavaju, a ne prazne.
 
Ako dopustimo da nas ljudi, (ne)prilike i situacije prazne, isisavaju i spuštaju, onda trošimo uzalud ovaj život koji nema garanciju, nema reprizu i nitko nije rekao da će biti ono što zaslužuješ. Bit će što bude. Što od njega napravimo. Bez obzira kakve karte imali. Vjerujte, moje nisu baš najbolje.
Dođe dobar val – iskoristimo ga.
Dođe loš val – iskoristimo njega još više da nas odvede na bolje, više, jače.
I nazovite Mater. Nazovite Tatu. Nazovite brata, sestru, baku, djeda, tetku, ujnu, svoju djecu. Nazovite nekoga koga volite. Nekog svog. Posjetite nekoga koga volite. Zagrlite. Poljubite. Proširite toplinu i ljubav. Širite dobre osjećaje.
 
Nemojte zaboraviti pokazati ljudima što osjećate dok ih imate jer jednog dana… Nećemo više imati priliku za to. Iskoristite sadašnjost da ne bi žalili u budućnosti zbog neizrečenog, nepokazanog, nenapravljenog. Kasnije obično bude prekasno. U ovom vremenu, više nego ikada, bitno je upravo ovo – bitna je ljubav, bitna je toplina, bitna je obitelj, bitno je osjećati. Nemamo sve što želimo, nećemo nikad ni imati jer u ljudskoj je prirodi da uvijek želi više.
 
Ali ako imate nekoga koga volite, bogati ste. Ali nemojte to zaboraviti pokazivati riječima i djelima.
 
Vrijeme je sada.
 
Mi smo sada.
 
Volimo sada.
 
Pokažimo sada. Sutra je ionako precijenjeno.
 
Nazovite Mater sada.
 
 
 
 Nazovite Mater. 
 
 Nazovite Mater.
 
 
Napisala: Dijana Karabašić
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Komentiraj članak:

Članak možeš komentirati ako se prijaviš preko Facebooka ili ako si registrirani korisnik prijavljen u sustav. Registriraj se ovdje. Prijavi se ovdje.