Martina Bogdanić

Kako se vidi vjetar? Ivanjsko cvijeće.

Šalica mirisava zlatnog cvijeta ivanjskog cvijeća, prelivena izvorskom vodom, nektar je za tvoju kožu i jetru

Kako se vidi vjetar? Ivanjsko cvijeće.

Kako se vidi što čovjeka tišti? Kojim smjerom ide? Kako se vidi jeca li mu duša pod odijelom tijela?

Kako se vidi vjetar?

Da li po nagibu šume kada prohuji pored nje? Da li po mreškanju vode kad okrzne krilom njenu površinu? Ili po muklom zavijanju među planinskim vrhovima?

Kako se vidi čovjek? Da li po onome što se tvori u njegovoj blizini? Ili po onome što šumi iz njegovih riječi? Ili po tome kako se ljudi smiješe u njegovoj blizini?

Kako se vidi čovjek?

Jer čovjek je kao vjetar, bez odijela je i samo je energija koja postoji, samo energija koja čini pomake na šumi ljudi oko sebe…

Kakav si ti vjetar? Da li povjetarac koji pomakne tek pokoji list ili zrak što ulazi u tlo i čini živim bića koja rastu iz njega?

Kakav si ti vjetar? Da li se krećeš i brujiš, preslaguješ život oko sebe i ostavljaš trag? Imaš li snage dići se u planinske vrhove i započeti pjesmu slavljenja života?

Koliki će naći inspiraciju u tebi za ljepotu življenja? Koji ćeš trag ostaviti? Nevidljiv poput vjetra, sveprisutan poput vjetra? Upotpunjuješ li svoje življenje misijom koju živiš?

Kako se vidi vjetar? Da li po dodiru kože kao nalet vjetra na stijenu, da li po vodi koja se kreće ili po pjesmi iz tvojih pleća?

Kako se vidi vjetar? Da li po udaru snage koja se odbija od planinskog vrha i kao bumerang vraća gromoglasno s bijesom nazad, da ju bolje čuješ?

Kako se vidi vjetar? Koje istine svoje misije živiš?

Da li kao ivanjsko cvijeće njeguješ kožu, taj najveći organ kojim dotičemo drugo ljudsko biće? Da li kao ono pokrećeš vodene tokove i naštimavaš fine žice glasnica da pjevaju najljepšu pjesmu?

Da li kao ivanjsko cvijeće čistiš jetru, kuću identiteta i ega, da spoznaš granicu gdje prestaje ti, a počinju drugi? Da li kao ono imaš svrhu rasvjetljavanja noći na ivanjskim krijesovima? Živiš li ti svoj vjetar?

Kako se vidi tvoj vjetar?

Uzmi šalicu mirisava zlatnog cvijeta ivanjskog cvijeća, prelij ju izvorskom vodom i pusti stajati na mjesečni. Ujutro, kada se sunce digne, utopli ju i otpijaj gutljaj po gutljaj predivnog nektara. Neka tvoja koža zna tko si, neka tvoje grlo pjeva pjesmu istine, neka tvoja jetra razlikuje istinu od privida, neka tvoji tokovi vode pokrenu sigurnu snagu stvaranja.

Ivanjsko cvijeće, bročika, Galium verum.

www.studio-martina-natura.hr

Foto: Wikipedia

Komentiraj članak:

Članak možeš komentirati ako se prijaviš preko Facebooka ili ako si registrirani korisnik prijavljen u sustav. Registriraj se ovdje. Prijavi se ovdje.