Ispunjen život

Jesmo li emancipirane? Želimo li to uopće biti?

Povodom Međunarodnog dana žena, donosimo nešto drugačiju čestitku te otvaramo pitanja – što znači biti žena u 21. stoljeću, jesmo li emancipirane i želimo li to uopće biti?

Jesmo li emancipirane? Želimo li to uopće biti?

Međunarodni dan žena, poznat i kao 8. mart, naglašava i još od 1909. godine slavi sve one uspjehe žena koji su nas doveli do ravnopravnosti s muškarcima, a to su ekonomska, socijalna i politička dostignuća. U nekim zemljama svijeta poput Armenije, Burkine Faso, Mongolije i Kazahstana, Dan žena se obilježava kao državni blagdan.


Iako u teoriji danas žene mogu sve što i muškarci – barem što se tiče slobode, obrazovanja, rada i društvenih aktivnosti - brojna istraživanja pokazuju kako su žene danas mnogo nesretnije nego prije 40 godina.

Stručnjaci objašnjavaju kako nas je takozvana emancipacija dovela do toga da odrađujemo dvije smjene. Kad dođemo kući i skinemo uniformu poslovne žene, čeka nas onaj drugi posao – majke, kućanice i domaćice. 

Osim toga, trebamo uzeti u obzir da se nalazimo u Hrvatskoj – zemlji gdje se ženama još uvijek direktno ili indirektno nameću određene tradicionalne uloge i u kojoj se u velikom broju slučajeva prednost još uvijek daje muškarcima.
 

Nije žena za mudraca već za madraca
Ante Kovačević, saborski zastupnik

 


Jesmo li emancipirane? Želimo li to uopće biti? 

 

Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje veći postotak unutar nezaposlenih zauzimaju žene. Osim toga, susreću se s mnogo većim problemima rodne nejednakosti na tržištu rada i trebaju se više truditi od svojih muških kolega. Žene su u pravilu, u Hrvatskoj, smještene na nižim razinama društvenog položaja određenog zanimanja, što im naravno smanjuje društvenu moć i mogućnost odlučivanja.



Žena je poput termoakumulacijske peći - grije dok je puniš.
dr. Vlado Sirovina, direktor HEP-a

 

Broj visokoobrazovanih žena u zadnjih petnaestak godina nadmašio je broj visokoobrazovanih muškaraca, međutim u udjelima profesorskih zvanja na fakultetima i dalje uvjerljivo dominiraju muškarci sa 77,7% redovnih i 63,5% izvanrednih profesora. Također, prosječne plaće žena (uzevši u obzir sve djelatnosti) manje su za 16% od prosječne plaće muškaraca, slični odnosi vrijede i za ženske mirovine. 

U zadnjih desetak godina donesene su brojne zakonske regulative usmjerene ka ravnopravnosti spolova i suzbijanju rodnih nejednakosti, međutim još uvijek dolazi do visokih stopa diskriminacije žena pri zapošljavanju.


 

Zašto žene ne komentiraju utakmice? Ne mogu nogometaši toliko brzo trčat koliko mogu žene brzo pričat!
Miroslav Blažević, predsjednički kandidat 2005.g.

 

 Jesmo li emancipirane? Želimo li to uopće biti?

 

U istraživanju tog problema Ureda za ravnopravnost spolova i Zavoda za zapošljavanje iz 2007. godine, anketirano je više od 1000 nezaposlenih žena. Čak 62,9% žena susrelo se sa pitanjima bračnog statusa i broja djece na razgovoru za posao, a nešto manje 37,8% žena. U istoj situaciji bilo je ispitivano o namjerama rađanja i planiranju obitelji, što je u suprotnosti sa spomenutim zakonskim regulativama.

Žene koje se odluče za karijeru i obitelj (ne nužno tim redoslijedom), osim što se susreću sa svim dosad spomenutim problemima, pokušavaju pomiriti poslovni i obiteljski život, ni jednom ni drugom ne mogu se u potpunosti posvetiti. Unatoč velikim promjenama rodnih uloga, u obiteljskoj sferi zapravo i nije došlo do značajnih pomaka, tradicionalna podjela na ženske i muške kućne obveze u velikoj mjeri i dalje postoji.

 

Možda ženama mozak i nije najslabija točka... ali je točka!
Mirko Filipović, saborski zastupnik
 

U zemljama srednje i istočne Europe žene tjedno rade 85 sati (uključujući plaćeni rad i obavljanje kućanskih poslova) dok muškarci rade 70,6 sati tjedno, što svjedoči o većoj opterećenosti žena. Dakako, govorimo o prosjeku, jer svjedoci smo, pogotovo u urbanim sredinama, kako se zbog užurbanog načinu života, sve više muškaraca u svoje slobodno vrijeme okupira kućanskim poslovima i pomaže svojim suprugama, a nerijetko se, zbog financijske situacije, i muškarci odlučuju na porodiljni dopust. 

Međutim, ipak je češći slučaj da je ipak, za razliku od muškarčeve, karijera žene cikličkog tipa jer dolazi do njenog prekidanja zbog rađanja i brige za djecu, slijedi vraćanje na posao te izbivanje zbog idućeg djeteta i sl. 


Jesmo li emancipirane? Želimo li to uopće biti?

 

Rezultat toga je zadržavanje na istoj profesionalnoj razini što uvelike otežava napredovanje, stoga se žene češće odlučuju na fleksibilnije poslove s manje odgovornosti. Žene koje su odustale od karijere i u potpunosti se posvetile odgoju djece i brizi za domaćinstvo nemaju financijsku slobodu, muškarac je taj koji zarađuje stoga su ovisne o njemu, a u Hrvatskoj se još uvijek posao majke i kućanice ne cijeni dovoljno i ne smatra poslom u pravom smislu te riječi.

Sam izbor ostanka u kući često nije ni bio izbor već logičan i isplativiji potez; ako uzmemo u obzir da su žene slabije plaćene, teže dolaze do posla i teže ga zadržavaju, te ih uz plaćeni posao ionako kod kuće čeka još jedna smjena neplaćenog - nije li logičnije da će postati kućanice?

Problem nije u ženama već u neosvještenosti našeg društva koje je još uvijek u podjednakoj mjeri tradicionalno koliko i moderno, te ne izlazi previše u susret majkama s karijerom.

Bolje biti muškarac jednu noć nego žena cijeli život
Stipe Mesić, bivši predsjednik RH
 

Barem za sada, uvjeti ne dopuštaju ženama da budu uspješne na oba polja - profesionalnom i obiteljskom. Iako su se desile velike društvene promjene, još se puno toga treba promijeniti u zakonodavstvu, gospodarskoj situaciji i ponajviše u svijesti ljudi kako bi se ženama dala barem jednaka prilika kao i muškarcima, odnosno prilika da ne moraju gledati roditeljstvo kao prepreku karijeri ili karijeru kao prepreku roditeljstvu.

 


 

Komentiraj članak:

Članak možeš komentirati ako se prijaviš preko Facebooka ili ako si registrirani korisnik prijavljen u sustav. Registriraj se ovdje. Prijavi se ovdje.