Martina Bogdanić

Istina. Uši. Čuvarkuća.

Biljka čuvarkuća, uvijek živa, tradicionalno je sredstvo za ublažavanje upala i bolova u ušima

Istina. Uši. Čuvarkuća.

Čuješ li?
Čuješ li bubnjanje straha glasno u ušima?
Nadglasava sve ostalo…
Čuješ li istinu koja ti lupa o bubnjić?

Jesi li pobjegla u duboku šumu jer se bojiš ljudi?
Da li ti mrak šume ulijeva više sigurnosti od prepuštanja emocijama?
Koliko nas mogu raniti ljudi? Onoliko koliko im dopustimo da nam priđu…
Koliko nas mogu promijeniti ljudi? Onoliko koliko im dopustimo da nam priđu…

Samoća je pratitelj kontrol frikova.
Pitam se, koliko straha stane u velike oči? Koliko ljubavi stane u osamljeno srce? Koliko su snažni udarci o bubnjeve straha?

Kada strah (istine) zakuca na vrata upaljuju se uši.
Koja je to istina koju ne želimo čuti?
Da li prelako prebacujemo krivnju na druge? Jer nam se „oni“ nameću, „oni“ nas ograničavaju, „oni“ upravljaju (glasom) s nama?
Da li prelako zaključujemo da nam se upaljuju uši zbog onoga što nam drugi govore? ...ili je (autodestruktivna) upala tek (samo)izolacija i pokušaj duše da iskarikira situaciju… jer malo teže shvaćamo…
Kada zatvoriš sluh i budeš sam, kompletno sam sa sobom, više ne možeš zatvarati oči pred zrcalom…

Koja je to istina koju ne želimo čuti?
Spavamo li pod krovom od laži?
Bole li nas uši?
Bole li nas naše duhovne uši?

Uputa: a sada pročitati ponovo i riječ „šuma“ zamijeniti sa posao/obveze…

Biljka čuvarkuća (Sempervivum tectorum), uvijek živa, kako joj ime kaže, čuva cijelo tijelo, al počevši od „krova“, od glave (ušiju, štitnjače) pa preko „glave tijela“ sluznice probavnog sustava. Ona je tradicionalno sredstvo za ublažavanje upala i bolova u ušima.

Istina. Uši. Čuvarkuća.

U zagrijanu žlicu ulije se iscijeđeni sok zelenih mesnatih listića. Pusti se par trenutaka da se zgrije. Ulije se polako u uho kome je potrebna pomoć. Za izliti sok u uho potrebna je pomoć druge osobe. Potrebno je zatražiti pomoć i prepustiti se u tuđe ruke bar na tren.

Čuvarkuća iliti krovna čuvarkuća je poznata kao biljka koja se tradicionalno sadila na krovove iznad kućnog praga (opet na „kruni glave“). Na taj je način štitila ukućane od udara groma, udara vatre. Vjerovalo se ako ukućani ne reagiraju na nježne opomene Svevišnjeg, biti će opomenuti snažnim udarcem groma. Dakle nakon nježnog šaputanja (intuicije) pa jasnog govora (znakovlja prirode) slijedi glasan prasak groma. Ponekad s vatrom. Crvenom vatrom koja stvara bol.
Koliko su snažni udarci o bubnjeve straha?Jesu li nam se već upalile uši?

www.studio-martina-natura.hr

 

 

Komentiraj članak:

Članak možeš komentirati ako se prijaviš preko Facebooka ili ako si registrirani korisnik prijavljen u sustav. Registriraj se ovdje. Prijavi se ovdje.