Doza inspiracije

Irena Jurjević: Ta droga zvana LJUBAV

Što kad ljubavna euforija popusti? Nerealna očekivanja, emocionalna prtljaga koju vučemo još iz djetinjstva i sjena naših roditelja mogu biti dodatno opterećenje za svaku vezu, objašnjava Irena Jurjević, savjetnica iz Gestalt psihoterapije

Irena Jurjević: Ta droga zvana LJUBAV
 





Euforijski high koji prati početak nove romantične veze i one prve dane ispunjene strašću nije samo metafora u pjesmama, nego i stvarni fenomen koji je dobio svoju znanstvenu potvrdu. Psihofarmakolozi su, naime, ustanovili da su zaljubljeni doslovce drogirani – hormoni koji kolaju njihovim tijelom u fazi zaljubljenosti stvaraju osjećaj sreće i euforije na isti način kao što to čini kokain i drugi teški opijati. Ta spoznaja upućuje na to kako smo i u ljubavi podložni „kemiji“ te donošenju odluka na emocionalnoj i nesvjesnoj razini.

Stoga smo o „drogi ljubavi“ popričali s Irenom Jurjević, savjetnicom iz Gestalt psihoterapije, NLP-praktičarkom i voditeljicom Centra uspjeha. Irena se specijalizirala za teme upravljanja emocijama i osobnog razvoja, a svoj rad temelji na Gestalt psihoterapiji – humanističkoj psihoterapijskoj školi čiji je cilj osvještavanje našeg pravog identiteta, potencijala, ali i problema i konflikata koje nosimo sa sobom.

U romantičnoj fazi ljubavi još smo „drogirani“ osjećajem sreće, a kroz naše ružičaste naočale sve nam je divno i krasno. No, što kad euforija popusti?
- Gotovo uvijek u vezi dođemo do trenutka kad se pitamo zašto se naš partner promijenio. No, je li se uistinu naš partner promijenio ili je posrijedi nešto drugo?

Ne možemo točno odrediti kad završava romantična faza ljubavi. Međutim, u nekom trenutku veze partneri jedan od drugoga počinju tražiti više obaveza ili slobode, prilagođavanja različitim navikama. Često muškarci traže da žena kuha, dok se istodobno podrazumijeva da muškarac obavlja popravke u kući. Očekuje se da zajedno idu rodbini u posjet. Popis je dugačak. Budući da se najčešće nijedno od partnera ne izjasni o svojim očekivanjima, to bi moglo postati značajan izvor napetosti u vezi.


U nekom trenutku veze najčešće shvatimo da je ono što najviše želimo od svojih partnera upravo ono što su nam ti partneri najmanje sposobni pružiti. Imamo ideju kako je zadaća partnera da intuitivno prepozna naše potrebe i zadovolji ih u potpunosti. Ali, u praksi to ne funkcionira.

>> Irena Jurjević: Intuicija - unutarnji glas koji navija za nas

Irena Jurjević: Ta droga zvana LJUBAV

Irena Jurjević, savjetnica iz Gestalt psihoterapije. Foto: Božidar Babić

Kažu da u romantičnoj vezi i partnerima uvijek tražimo presliku svojih roditelja. Koliko u tome ima istine?
- Osobine oba roditelja stvaraju u nama otisak po kojem biramo partnera: ono što zamjeramo partneru je ono što se nalazi u našim davnim iskustvima. Tako se u toj romantičnoj fazi ljubavi ljubavnici osjećaju kao što bi se osjećalo potpuno voljeno dijete u savršenoj obitelji…

Budući da savršene obitelji ne postoje, svatko od nas biva na neki način psihološki i emotivno ranjen. Te rane nesvjesno želimo zacijeliti i to tražimo od svojih partnera. Što god mi mislili i kako god pažljivo birali, ono što se događa pri izboru partnera nije ljubav, nego je potreba, kaže Harville Hendrix. Naš „slobodni“ izbor partnera je, na kraju, proizvod našeg nesvjesnog, koje ima vlastiti dnevni red. A ono što nesvjesno želi je da postane cjelovito i izliječi rane iz djetinjstva.


Kako onda liječimo te rane iz djetinjstva?

- Ludo se zaljubimo u nekoga tko ima i pozitivne i negativne osobine naših nesavršenih roditelja, nekoga tko odgovara slici koju nosimo duboko u sebi i za čijim utjelovljenjem nesvjesno tragamo. Hendrix tu zakopanu roditeljsku sliku naziva imago, prema latinskoj riječi za sliku.

S partnerom koji je sličan našim roditeljima možemo osjećati iste osjećaje i suočavati se s istim izazovima na koje smo nailazili odrastajući. Imamo priliku koristiti iste strategije ponašanja, kao i nošenja s nelagodnim osjećajima koje smo naučili u djetinjstvu. Nesvjesno igramo jedinu nam poznatu igru, i većina nas to zove ljubav. Paradoksalno je, ali istinito, da što više psihičkih povreda iz djetinjstva imamo, to će snažniji biti porivi da te povrede oživimo u partnerskom odnosu i svladamo ih. To je način liječenja boli, kao što malo dijete koje je doživjelo traumu neprestano iznova bira istu traumatsku temu u svojim igrama, sve dok je ne prevlada.


Ima li izlaza iz takve vrste veze? Ili smo osuđeni uvijek ponavljati iste obrasce?
- Što nam je teže prekinuti lošu vezu, to ona sadrži više elemenata našeg djetinjstva. U lošoj vezi pokušavamo prevladati stare strahove, ljutnju i bol iz djetinjstva. To je razlog zašto smo tako povrijeđeni nekim postupcima naših partnera.

Većina ljudi koja je imala više veza govori da, unatoč različitim partnerima, u svakoj vezi naiđu uvijek na iste probleme. Naš svjesni um privlače pozitivne karakteristike partnera, dok je nesvjesni um privučen negativnim osobinama. Nevolje u vezi nastaju kad počnemo prepoznavati negativne osobine svojih partnera i krenemo u borbu protiv njih. To nas navodi da se ljutimo na partnera, optužujemo ga i kritiziramo, potpuno nesvjesni da zapravo u nama leži osobina na koju se tako ljutimo.

Irena Jurjević: Ta droga zvana LJUBAV

U svakoj vezi, i nama samima, neminovno se odražavaju osobine naših roditelja. Kako smo od izjave: „Ja nikad neću biti kao moja majka“ došli do toga?
- Često se dogodi da ponavljamo postupke roditelja istog spola, i to baš one za koje smo rekli da ih nikad nećemo raditi. Djeca uče po modelu svojih roditelja, što znači da su baš od njih naučili takva ponašanja i sada u odrasloj dobi nesvjesno ih ponavljaju. Brak naših roditelja model je po kojem smo naučili što je biti muškarac ili žena.

U prilog tome govori činjenica da često osoba čiji otac nikad nije bio emocionalno dostupan pronalazi hladnog i odsutnog partnera čiju pažnju stalno nastoji pridobiti, ali ne može. Osoba koja je odrasla u obitelji u kojoj je prisutan alkoholizam pronađe partnera koji je sklon piću itd. I tako nesvjesno pronađemo osobu koja se kao slagalica uklapa u poznate nam obrasce ponašanja i s njom započinjemo ljubavni odnos u kojem imamo šansu prevladati bolne povrede iz djetinjstva.


Možete li podijeliti primjer iz prakse koji bi nam malo objasnio taj mehanizam?
- Uzmimo za primjer Maju (32), koja je uspješna u svom poslu, ali malo manje u ljubavnim odnosima. Sve njezine veze kretale su se jednakim obrascem. Maja se zaljubi „na prvi pogled“ snažno privučena kemijom i privlačnost bude obostrana. Muškarci koje bira mahom su zaneseni umjetnici, glazbenici, predani svom poslu, pomalo „tajanstveni“ tipovi koji satima i danima mogu biti sami i uživati u svom stvaralaštvu. Te njihove karakteristike ono su što Maju uvijek iznova privuče i čemu se divi.

Gdje stvari za Maju krenu ukrivo?
- Ona u početku veze uživa u „leptirićima“ koje donosi romantična ljubav i zaljubljenosti, no nakon nekog vremena počinje joj smetati to što njezin partner Ivan treba „vremena za sebe“ i „malo više prostora“. Maja se počinje osjećati odbačeno i pita se slabi li njegova ljubav. Od Ivana počinje tražiti da se više viđaju, treba više pažnje i vremena koje će provoditi zajedno. On osjeća da ga Maja „guši količinom svoje ljubavi i pažnje“ i zato se još više povlači u svoj svijet. Takvo njegovo ponašanje povrjeđuje Maju i ona ga počinje otvoreno optuživati za povlačenje. Nakon učestalih burnih svađa, u kojima svatko brani svoje potrebe, odluče da njihova veza nema smisla i svatko odlazi na svoju stranu.

Zašto Maju privlači ovakav tip muškarca? Što nam o tome govori psihologija?
- Maja je u djetinjstvu voljela satima plesati u svojoj sobi i smišljati plesne koreografije, a sad je već pomalo i zaboravila na to razdoblje života. Kako to da Maja nije razvila svoj plesni talent? Majini roditelji smatrali su da je najvažnije završiti školu koja će joj donijeti materijalnu sigurnost. U njezinoj obitelji umjetničko izražavanje nije bilo visoko vrednovano, kao ni otvoreno pokazivanje emocija. Da bi se prilagodila roditeljima i okolini, nesvjesno je zanemarila dio sebe koji sada prepoznaje u partnerima; potrebu da se kreativno izrazi. To je razlog zašto je tako snažno fasciniraju muškarci predani svom umjetničkom radu i stvaralaštvu.

Taj fenomen u psihologiji nazivamo projekcija. Sastoji se od nesvjesnih težnji i sklonosti osobe da svoje želje, impulse i osobine projicira na druge pripisujući im slične osobine. Ono čega nismo svjesni kod sebe, tražimo u drugima.

>> Irena Jurjević: Moguće da ste ovisni o ljubavi - zbog toga nerijetko izgubimo svoje pravo JA

Znači, ponovo nesvjesno preuzima uzde… Kako tada razmišlja naš emocionalni um?
- U svađama s partnerom često koristimo bezvremenske termine poput: „Ti nikad…, ti uvijek…“ Takvo izražavanje ima veze s načinom na koji naš stari (emocionalni mozak) prepoznaje stvarnost. Emocionalni mozak nema osjećaj vremena – prošlost, sadašnjost i budućnost su jedno. To objašnjava činjenicu da se ponekad u vezi „pretjerano“ uzrujamo zbog nečega što naš racionalni mozak ne prepoznaje kao realnu opasnost. Kad nas partner naljuti ili osjetimo strah – naš emocionalni mozak to prepoznaje kao situaciju iz djetinjstva.

Zamislite Maju, mladu i uspješnu poslovnu ženu, kako sjedi u svom uredu i s ljubavlju razmišlja o Ivanu. U jednom trenutku odluči ga nazvati i pitati kad će se naći. On joj odgovara da će joj se javiti sutra jer ima projekt na kojem užurbano radi i rok od dva dana. U trenu nastupa tjeskoba, njezin svjesni um zna da Ivan ima posla koji treba obaviti, no drugi dio nje se osjeća napušteno.

Kako to da se tako obrazovana i racionalna žena osjeća tako razočarano? Njezin emocionalni mozak ovu situaciju doživljava bolno, kao kad je u djetinjstvu tražila očevu pažnju, a on bi je odgurnuo jer „nije imao vremena“. Osjeća se napušteno u sadašnjem trenutku kao da je današnja situacija potpuno jednaka prošlosti.


Iz takvih se situacija često razvijaju i sukobi – kako zadržati hladnu glavu i „kvalitetno“ se posvađati?
- Da bismo zadovoljili potrebe onog drugog, potrebna je svijest o njegovim osjećajima i potrebama. U sukobu je važno naučiti slušati što partner uistinu govori, jer je to jedini put do razumijevanja. Često smo preplavljeni vlastitim osjećajima ljutnje, tuge ili bijesa i jako je teško potpuno vidjeti partnera, čuti što nam on ili ona zapravo želi reći. Imamo snažnu potrebu promijeniti ga; želimo da on ili ona bude više uporan, brižan, zabavan, opušten, štedljiv, manje zahtjevan… Nažalost, misija mijenjanja druge osobe nikad ne uspijeva. Jedino što možemo jest mijenjati svoje ponašanje.

Irena Jurjević: Ta droga zvana LJUBAV

Na koji način možemo vježbati svjesnost u emocijama i bolje upravljati konfliktnim situacijama?
- Naučite vrednovati partnerove potrebe i želje jednako kao svoje. Kad nas obuzme bijes ili tuga, to zaista nije lako. Usmjereni smo samo na svoj osjećaj i teško nam je čuti što partner govori. Iskoristite ljubav prema partneru i upoznajte njegove potrebe. Tako ćete biti saveznici, a ne neprijatelji u vezi. Očistite komunikacijske kanale od pretpostavki i nadanja da on ili ona znaju što nama treba – i iskreno recite što želite ili što vas smeta i povrjeđuje. Jasna komunikacija sprječava daljnje pretpostavke i nesuglasice.

Zavirite u sebe, unesite veći udio racionalnog mozga u svoje emocionalne reakcije. Kad osjetite da vam navire osjećaj ljutnje, bijesa, tjeskobe ili straha, upitajte se što ga izaziva. Prisjetite se kako ste u djetinjstvu reagirali u takvim situacijama. Svi smo mi naučili na razne načine nositi se s teškim osjećajima. To, međutim, ne znači da su ti načini i dalje učinkoviti. Zato nakon svađe ili konfliktne situacije, sjednite i u miru proanalizirajte kako ste reagirali, što ste osjećali i kako biste mogli promijeniti svoje ponašanje.

Kada smo svjesni nečega, imamo mogućnost izbora ponašanja i reagiranja. Sve dok reagiramo nesvjesno i automatski, vođeni smo žestinom svojih emocija i nemamo kontrolu nad sobom i situacijom u kojoj se nalazimo. Upoznavanje sebe i osvještavanje svojih reakcija donosi nam više kontrole u životu, i počinju se otvarati novi svjetovi i mogućnosti.


Prvo moraš voljeti sebe da bi mogla voljeti druge

Ako do sada niste ostvarili zadovoljavajuću vezu i neprestano nailazite na probleme, umjesto da se zbog toga osjećate loše – preuzmite odgovornost za svoj život i učinite nešto konstruktivno. Sve dok mislite da je problem u onome drugome – nećete imati mogućnost ostvariti zdrav odnos.

1. Učite o vezama
Koristeći svoja prethodna iskustva, istražujete svoje prošle veze i partnere. Otkrijte što im je zajedničko; to su osobine koje vas privlače. Pozabavite se istraživanjem situacija koje su vas u vezama frustrirale i način na koji su vas dovodile do lošeg osjećaja. Samo tako ćete doznati na čemu trebate raditi i što mijenjati.

2. Upoznajte sebe
Tijekom odrastanja morali smo odbaciti neke svoje karakteristike koje se ne uklapaju u društvene norme. Te karakteristike još imamo u sebi, samo ih ne izražavamo. U drugoj osobi tražimo „izgubljene dijelove sebe“ i zaljubljujemo se u njih. No, postavlja se pitanje kako ih možemo vratiti i tako postati cjelovite ličnosti?

Ponovo oživite zaboravljene dijelove sebe, stupite u kontakt sa svojom instinktivnom prirodom: plešite, bavite se omiljenim sportom, probudite svoju ambiciju, otiđite na putovanje sami, priđite osobi koja vam se sviđa, bavite se onim što ste voljeli raditi u djetinjstvu – i postanite cjelovita ličnost.

Samorazvoj znači bavljenje vlastitim interesima. Ako maksimalno ne razvijete svoje sposobnosti, neprestano ćete biti frustrirani time što ne živite potpuno svoj život, a to će vam u vezama stalno predstavljati problem. Osim toga, više vam neće trebati partner koji je vaša suprotnost kako bi vam uravnotežio život. Kako postajemo zdraviji i uravnoteženiji, tako privlačimo zdravije i uravnoteženije partnere – one koji su razvili svoje potencijale i znaju uživati u punini života.

3. Učite vještine komunikacije i upravljanja svojim emocijama

Kad primijetite da ulazite u konfliktnu situaciju, napravite nešto drugačije. Poslušajte što osoba govori, umjesto da krenete s kritikama i optuživanjem. Pritom duboko dišite, to je dobar način da upravljate naletom emocija koje se javljaju u teškim trenucima. Upitajte se: „Što bih savjetovala najboljoj prijateljici koja ima ovakav problem?“ i poslušajte svoj savjet. Tako ćete naučiti mijenjati svoja ponašanja koja vam onemogućavaju zadržavanje veze.

4. Krenite među ljude
Ako želimo vezu, moramo povećati broj potencijalnih partnera, a to nećemo postići sjedeći kod kuće i tugujući. Dakle, krenite u društvo, upoznajte što više različitih ljudi. Ako uvijek radimo isto – dobivat ćemo uvijek iste stvari, situacije, ljude. Ako dopustimo sebi mali rizik i istražimo nešto drugačije i nepoznato, pa tako i osobe koje ne bismo inače uočili kao potencijalne partnere – možda se ugodno iznenadimo.

www.centaruspjeha.com

 

Komentiraj članak:

Želimo čuti tvoj glas - članak možeš komentirati ako si prijavljen/a preko Facebooka.

Naturala.hr posvećuje veliku pažnju zaštiti osobnih podataka. Stoga smo u skladu s novom europskom Općom uredbom o zaštiti podataka (GDPR) nadogradili politiku privatnosti i korištenja kolačića. Kolačiće upotrebljavamo kako bismo osigurali što bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost naše web stranice. Daljnjim korištenjem web stranice Naturala.hr suglasni ste s korištenjem kolačića.

Više informacija o Politici kolačića pročitajte ovdje.

Slažem se