Advertisement
Doza inspiracije

Daniella Kordić: Od narcisoidnih osoba možemo se zaštititi vlastitim osvješćivanjem

Na temelju vlastitog iskustva s narcisoidnom majkom, Daniella Kordić u knjizi Narcis i ruža progovara o narcisoidnom poremećaju, iscjeljenju i opraštanju

Daniella Kordić: Od narcisoidnih osoba možemo se zaštititi vlastitim osvješćivanjem
 





Narcis je zavidan i pri tome uvjeren kako drugi njemu zavide na uspjesima, ljepoti, snalažljivosti i drugim briljantnim pothvatima. Kroničan je lažljivac i manipulant. Sklon je ponižavanju i osvetoljubiv je. Svi njegovi odnosi su eksploatacijski. Uvjeren je u svoju posebnost te se stoga želi umrežiti u društvo višeg ranga. Karakterizira ga osjećaj unutarnje bezvrijednosti koji nadoknađuje samoljubljem. Sebičan je i nedostaje mu razumijevanja za osjećaje drugih – to su osobine Kralja zlobe, kako narcisoidnu osobu naziva Daniella Kordić u svojoj knjizi Narcis i Ruža.

Knjiga je napisana na temelju vlastitog iskustva s narcisoidnom majkom i njome je Daniella Kordić otvorila veliku temu o kojoj se kod nas malo govori. Opisujući, naime, razliku između hladnih, koristoljubivih narcisoidnih osoba i empatičnih dobrica, autorica je ukazala da je narcizam često u korijenu mobinga i nezdravih odnosa u kolektivima i mnogim obiteljima, a emocionalno zlostavljanje može dovesti i do psihosomatskih poremećaja. Knjiga Narcis i ruža sveobuhvatno obrađuje narcizam i opisuje kako se ta osobina manifestira u odnosima i u društvu. Kroz cijelu knjigu čitatelji svjedoče snazi djevojke koja je pronašla način za samoiscjeljenje, da bi odnos s majkom završila opraštanjem.

S Daniellom Kordić razgovaramo o narcizmu i obrambenim mehanizmima koje je morala razviti da bi se zaštitila, o narcisoidnosti kod muškaraca i kod žena, o društvenim aspektima narcističkog poremećaja te o reakcijama publike na knjigu Narcis i ruža.

U svojoj knjizi Narcis i ruža opisali ste odnos sa svojom majkom zbog čijeg ste narcizma morali razviti snažne obrambene mehanizme kako biste uspostavili životnu ravnotežu. Kad ste postali svjesni da svoj razvoj trebate voditi sami, da je majčin utjecaj negativan i da zapravo nemate emocionalni oslonac?
- Da, točno je da zbog obiteljske situacije u kojoj sam odrastala nisam mogla razviti zdrav psihoenergetski sustav, pa sam stoga, kako bih uopće psihološki preživjela, bila primorana oko sebe stvoriti obrambene mehanizme koji su imali ulogu zaštititi me od patnje i boli. Međutim, oklop oko moje izvorne točke jednog je dana puknuo i ja sam tada dobila važne uvide u svoje unutarnje modele što je postupno utiralo moj put spoznaje.

Do puknuća je došlo u trenutku kad je kap prelila čašu, kad više nisam mogla koračati starim putem jer mi je on donosio pregršt životnih razočaranja. Sam proces buđenja bio je dugotrajan i bolan, bezbroj sam puta posrtala i padala. No želja za napuštanjem "starog i poznatog" javljala se sve intenzivnije, tako da sam se ubrzo našla na velikoj životnoj prekretnici – na novoj "adresi" više svijesti.

U knjizi ste opisali proces opraštanja koji se sastoji od osjećaja koji se razvijaju u od šoka i straha, preko ljutnje, krivnje i mržnje do razumijevanja, suosjećanja i opraštanja. Kako ste odredili faze opraštanja? Koliko je kod vas trajao proces opraštanja? Kako možemo znati da je proces završen i da je opraštanje potpuno?
- Faze opraštanje nisam ja odredila, one su same spontano odredile svoje trajanje. Dakle, sve je krenulo od psihološkog šoka kad sam spoznala da moja majka boluje od psihičkog poremećaja. Nije mi to bilo lako priznati, a kamoli priznati ljudima koji su me tada okruživali. Nakon inicijalnog šoka trebalo je procesuirati osjećaje poput ljutnje, krivnje, straha i drugih emocionalnih naboja energije, no s vremenom sam stigla do mentalnog gledišta u kojem sam spoznala da je moja unutarnja borba samo borba s vjetrenjačama i da trebam otpustiti kako bih se opustila. Put od psihičke napetosti do opuštanja nije bio kratak. No kad sam stigla do faze razumijevanja i u konačnici opraštanja, mogla sam u potpunosti odahnuti. Proces opraštanja je završen kada uđemo u trajno stanje sadašnjeg trenutka i naučimo u njemu živjeti.

Daniella Kordić: Od narcisoidnih osoba možemo se zaštititi vlastitim osvješćivanjem

U dijelu knjige o čakrama opisujete blokade svake pojedine čakre i za svaku od njih navodite primjer iz života, s posljedicama do kojih dovodi blokada određene čakre. Kako ste prikupili primjere koje navodite u knjizi?
- Sve životne primjere izložene u knjizi prikupila sam koračajući nepreglednom životnom stazom koja svima nama donosi važne lekcije i učenja. Budući da je psihoanaliza moja velika ljubav, kad čujem neku priču iz stvarnog života volim je zapisati i nakon toga psihoanalitički obraditi. Tako mogu lakše doći do uvida u uzrok pojedinog problema i iz njega izvući ključ rješenja.

Glavna tema knjige je majčin narcizam, ali spominjete da i muškarci mogu biti narcisoidni te da narcisoidni otac također može djelovati destruktivno. Po čemu se razlikuju narcizam kod muškaraca i narcizam kod žena?
- U knjizi također spominjem i narcizam kod muškaraca, mada se više usredotočujem na narcisoidne majke i njihov odnos koji imaju s obitelji i okolinom. U biti ne možemo govoriti o razlikama u narcizmu između muškaraca i žena, nego kako se njihovo unutarnje stanje manifestira u odnosima. Primjerice, očev narcizam neće djelovati isto na određene faze u razvoju djeteta kao majčin narcisoidni poremećaj. No kada govorimo o destrukciji, narcizam djeluje jednako destruktivno u svakom nositelju njegova sjemena: bilo da je riječ o muškarcima ili ženama.

Životni put vodio vas je do studija psihoanalize u Londonu. Što vam je studij psihoanalize dao? Primjećujete li da su u Hrvatskoj potrebna znanja koja ste stekli na studiju psihoanalize? Na koji način u Hrvatskoj primjenjujete svoja znanja?
- Studij psihoanalize završila sam isključivo za svoju dušu. To je u početku bila više potreba nego sama želja budući da sam u tim trenucima prolazila iscjeljivanjem i imala sam osjećaj kao da mi treba dodatno znanje kako bih mogla lakše razumjeti psihičko stanje u kojem sam se nalazila. Kad je riječ o Hrvatskoj, mislim da ovdje imamo dobre stručnjake na tom području, ja sam upoznala nekoliko divnih ljudi s kojima surađujem i razmjenjujem iskustva. Inače psihoanalitička znanja primjenjujem u svojim knjigama i tekstovima.

„Narcis ne podnosi tuđu sreću, bilo da je riječ o nečijem blagostanju, susjedovom poslovnom ili financijskom napretku ili pak osmijehu kojim zrači kolega s posla“, pišete u svojoj knjizi. S obzirom na svoje znanje o narcizmu, možete li procijeniti koliko je u Hrvatskoj narcizam raširen?
- Narcizam je društveni fenomen i raširen je ne samo u Hrvatskoj nego na čitavom planetu. Prisutan je u svim društveno-ekonomskim slojevima, kulturama i nacijama, zato se, nažalost, protiv njega teško boriti. Pojedincima ostaje jedino opcija osvješćivanja koja dolazi s unutarnjom promjenom kako bismo jasnije razumjeli što se oko nas događa i širili svoju probuđenu svijest na druge.

Osim knjige Narcis i ruža objavili ste i Kozmički vatromet te Portret duge. Koje su teme ostalih dviju knjiga? Nakon svoje prve tri knjige, kako vidite svoj daljnji osobni i spisateljski razvoj?

- I moje druge dvije knjige govore o prelasku iz fragmentacije u cjelovitost. Portret duge ukazuje na proces rasta kroz životnu priču koja donosi poruku životne svrhe dok Kozmički vatromet ulazi u samu crnu rupu (podsvijest) i opisuje kako doći u doticaj s unutarnjim djetetom i osvijestiti te iscijeliti njegove emocionalne povrede iz djetinjstva.

Pisanje je nešto što se kod mene događa spontano. Da, za nekoliko godina mogu se vidjeti s još nekoliko knjiga. Uvijek mi je drago kad se moji čitatelji prepoznaju u analiziranim problemskim situacijama i kada mi kažu da im je čitanje pomoglo s nekim njihovim nedoumicama i pitanjima za kojima tragaju na svojim jedinstvenim životnim putovima.


Knjigu Narcis i ruža predstavili ste u Zagrebu i u Splitu. Kakve su reakcije publike? Prepoznaju li čitateljice vlastite priču u primjerima o kojima pišete?

- Knjiga Narcis i Ruža upravo završava svoju malu turneju. Osim u Zagrebu, knjigu sam sa svojim gostima predstavila i u Čakovcu, Osijeku, Splitu i Rijeci. Reakcije čitatelja iznimno su dobre, ljudi sudjeluju u diskusijama, govore o svojim iskustvima, a vrlo često se i prepoznaju u nekoj od priča u knjizi. Drago mi je da su moji čitatelji "kliknuli" s knjigom: posebice jer nakon čitanja dobivaju poticaj i motivaciju za unutarnjim otvaranjem što je, dakako, dobar čimbenik emocionalnog iscjeljivanja.

Više informacija o knjizi i Danielli Kordić potražite na www.daniellakordic.com

Komentiraj članak:

Želimo čuti tvoj glas - članak možeš komentirati ako si prijavljen/a preko Facebooka.

Naturala.hr posvećuje veliku pažnju zaštiti osobnih podataka. Stoga smo u skladu s novom europskom Općom uredbom o zaštiti podataka (GDPR) nadogradili politiku privatnosti i korištenja kolačića. Kolačiće upotrebljavamo kako bismo osigurali što bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost naše web stranice. Daljnjim korištenjem web stranice Naturala.hr suglasni ste s korištenjem kolačića.

Više informacija o Politici kolačića pročitajte ovdje.

Slažem se