Doza inspiracije

Bruno Šimleša: Što sad ljubav ima s tim?

Prestanite se ponašati kao nogometni menadžeri kad birate partnera, nemojte biti ludi za partnerom koji ne priznaje vaše strasti i budite dovoljno samouvjereni da budete svoji – samo su neki od savjeta Brune Šimleše kad je riječ o ljubavnim odnosima

Bruno Šimleša: Što sad ljubav ima s tim?
 

 

 

Bruno Šimleša prije svega uživa u traženju odgovora na ključna životna pitanja – i pritom zaista živi onu da „sreća nije cilj nego je putovanje“ – a ljubav se pokazala kao najveća tema od svih. Iza njega je već osam uspješnih knjiga o ljubavi i partnerskim odnosima, s najnovijom knjigom Istine i laži o ljubavi predstavljenom početkom veljače, koje su mu priskrbile naziv „hrvatskog stručnjaka za ljubav“.

Za početak, reci nam o čemu si maštao da ćeš postati kao dijete? Vjerujem da ti nije palo na pamet da ćeš postati „hrvatski dr. Love“?

- Zapravo sam maštao da ću postati pisac koji će pisati o ključnim životnim temama, no tada još nisam znao da je ljubav najvažnija životna tema. Nisam htio biti nogometaš, liječnik, pilot, nego baš pisac. I luđi su se snovi ostvarili.

Ti i supruga se poznajete dugih 26 godina, još iz srednje škole. Tko je koga osvojio?

- Imamo dosta neuobičajenu priču. U srednjoj smo školi bili najbolji prijatelji, a onda smo se razdvojili tijekom faksa iako smo oboje studirali na Filozofskom. Ja sam joj bio previše naporan jer sam stalno razmišljao o smislu života, a ona je meni bila dosadna jer uopće nije razmišljala o smislu života. Ponovo smo se povezali pri kraju faksa. Tada sam shvatio da ne mora baš svaki razgovor voditi otkrivanju najvećih životnih tajni. A ona je shvatila da neki razgovori i mogu, pa smo se ponovo zbližili.

Jesi li tada bio romantičan, a kakav si sad? Koja je najromantičnija gesta koju si ikad učinio?
- Moje poimanje romantike izlazi iz nekih uobičajenih okvira. Prijatelji su me zezali jer sam supruzi (tadašnjoj djevojci) za 26. rođendan poklonio tortu od 26 bočica tekućine za pranje stakla na koje sam instalirao 26 svjećica. Obožava prati stakla, pa sam mislio da će to biti fora poklon. Većina ljudi se baš i nije složila sa mnom.

Smatraš li da svakoj ženi treba romantičan partner, pa čak i onim ženama koje „na van“ djeluju kao da im je romantika na zadnjem mjestu?

- Treba nam netko tko će reći „volim te“ na našem jeziku. Za mene je upravo to romantika. Ne moraju to biti goleme geste na kojima će nam drugi zavidjeti. Dovoljno je napraviti i nešto malo, ali značajno. Neka gesta koja će poručiti: „Volim te, cijenim te, moja si i uživam što sam tvoj“.

Bruno Šimleša: Što sad ljubav ima s tim?

Koliko su nas u razmišljanju o ljubavi „oblikovale“ bajke i romantične komedije? Jesu li one zaslužne za određene mitove u koje vjerujemo cijeli život? Koji je najveći takav mit koji treba razbiti?
- Zapravo su nam romantične komedije zagorčale život. I pop-pjesmuljci i loši romani… Sve što banalizira ili pojednostavljuje ljubavne odnose. Zbog osrednjih komedija mnogi misle da je dovoljno samo nekoga upoznati i sve će biti savršeno. Ili misle da prinčevi postoje, a ni one baš nisu princeze. Ili misle da se suprotnosti privlače. Možda je to i najtoksičnija zabluda. Suprotnosti se ponekad mogu privući, ali dugoročno uspješne veze one su u kojima dijelimo ključna uvjerenja i životne i vrijednosti.

Je li jedan od tih mitova „jedna osoba za cijeli život“? Postoje brojne veze u kojima se partneri kroz život razvijaju različitim brzinama i jednostavno „prerastu“ jedno drugo…
- Postoji mogućnost da ćemo cijeli život biti sretni s jednom osobom. Nije velika, ali postoji! Zato je i ključno odabrati osobu s kojom već danas možemo biti svoji jer je tako veća šansa da ćemo se razvijati u sličnom smjeru. I onda da budemo dovoljno hrabri da budemo iskreni, i dovoljno mudri da budemo ranjivi, i dovoljno samouvjereni da budemo svoji, čak i ako se to nekome ne svidi. Jer ako s nekim ne možemo biti svoji, mislim da je to bolje saznati nakon nekoliko tjedana ili mjeseci nego biti zatočen godinama.

Na što se to najviše „poskliznu“, žene, a na što muškarci, kada je o vezama riječ? Gdje najviše griješimo?
- Žene češće biraju partnere prema onome što se nadaju da će postati. Kao da biraju pripravnike za poziciju u kojoj im već danas treba menadžer. Kao da si misle: „Mali sad i nije nešto, ali možda bude nešto od njega“.

A muškarcima su odnosi često nedovoljno visoko na listi prioriteta, češće imaju problema s izražavanjem emocija. Zato je i mnogim muškarcima najgora rečenica: „Dragi, trebamo razgovarati“. Jer misle da ako nisu u problemima prije razgovora, sigurno će biti nakon njega…


Što je sa seksom? Brojni su brakovi u kojima ga uopće nema ili ga ima jako rijetko. Bi li seks trebao biti sastavni dio svake dobre veze?

- I seks i svako drugačije izražavanje strasti. Važno je da si odgovaramo u krevetu, da otvoreno razgovaramo o tome, da učimo partnerov jezik taktilnosti… Ali važno je i da strastveno dijelimo ono što nam je bitno. Odlično je kada dijelimo životne strasti pa uživamo na sličnim koncertima ili u sličnim knjigama, ali čak i ako ne dijelimo neke interese, trebali bismo moći strastveno prepričati što smo doživjeli. Ako partneru nije stalo do naših strasti, zapravo mu nije stalo do nas.

Bruno Šimleša: Što sad ljubav ima s tim?

Ponekad mi se čini da ljudi pristaju na sve samo da ne bi bili sami. Zašto se na samoću gleda kao na nešto grozno, kad ona može pružiti neke nove uvide?

- Mnogi izbjegavaju samoću kao da je riječ o vragu. A svi znamo da je najbolnija samoća udvoje. Najbolnije je kad si s nekim, ali se osjećaš kao da si sam. Sasvim je u redu, zapravo i zdravo, imati razdoblja samoće. Čak i parovima, a pogotovo parovima s djecom savjetujem da koji tjedan na godinu provedu sami i možda otputuju na neko nepoznato mjesto. I takva samoća može biti ljekovita. A ako se od samoće skrivamo u krivim vezama ili stalno jurimo u nove, a da nismo shvatili zašto su prijašnje bile krive, bojim se da tako bježimo od sebe.

Što je sa stavom da je dovoljno samo pronaći partnera, pa će sve sjesti na svoje mjesto? Prema tome, izgleda kao da život izvan veze i ne postoji...
- Ma ako smo bili u rasulu prije nego što smo privukli nekog partnera, bit ćemo u rasulu i u toj vezi. Ali bez ljubavi ne možemo živjeti smisleno, a romantična je ljubav samo jedan od mogućih ljubavnih odnosa. Poznajem mnogo ljudi koji trenutačno nisu u romantičnom odnosu, ali znaju voljeti i vole. Prijatelje, djecu, prirodu, umjetnost… I doista vjerujem da žive smisleno i ispunjeno. Dakle, smislen i ispunjen život možemo imati i bez partnera, ali ne možemo bez ljubavi koju možemo živjeti i u drugim, platonskim ljubavnim odnosima.

Hrvatska još uvijek ima manji broj razvoda u odnosu na Zapad. Kako to tumačiš? Jesmo li mi spremniji „raditi“ na svojim vezama ili nas u brakovima „drži“ nešto drugo? Da budem konkretnija, je li nedostatak financijske sigurnosti ono što drži mnoge brakove na okupu?
- To je svakako jedan od faktora. Drugi je da se u nekim sredinama razvod i dalje smatra sramotom, a i razna religijska učenja nam tu ne pomažu. U razvijenim društvima, i u urbanim sredinama, odavno je dominantno mišljenje da je veća sramota osuditi se na loš brak nego pokušati pronaći sreću izvan njega. I radi djece smo dužni barem ozbiljno porazmisliti o opciji B. Razvod bi nam trebao biti zadnja opcija, ali mora ostati opcija. Jer ako ne možemo spasiti brak, onda bismo trebali spasiti sebe.

Bruno Šimleša: Što sad ljubav ima s tim?

Kako razbiti niz neuspješnih veza, uvijek s istim partnerom, samo u različitim osobama? Bi li rekao da su osobe s kojima dijelimo propale veze naši najveći učitelji?
- Učitelji su samo ako doista i nešto naučimo. Ovako ih doživljavamo samo kao kazne. Ne treba u svakoj vezi tražiti mistične poruke od svemira, ali ako ponavljamo isti tip partnera, onda to definitivno nekako privlačimo. Imamo neka uvjerenja o sebi, o ljubavi, o muškarcima ili o onome što zaslužujemo i upravo ta uvjerenja trebamo promijeniti.

I kad će napokon ta srodna duša? Vjeruješ li, uopće, u koncept srodne duše?
- Vjerujem da postoje ljudi uz koje se osjećamo voljeno, svoje, ispunjeno… Ali ne vjerujem da smo ičije polovice. Nismo ništa polovno ni polovično. Svatko od nas je predivna cjelina ljubavi i ne treba mu netko drugi da bi se osjećao cjelovito i smisleno.

Žene često vjeruju kako mogu promijeniti muškarca s kojim su u vezi – ima li nade za to? Zašto je takvo razmišljanje pogrešno?

- To je jedna od najapsurdnijih „zabludetina“ jer iako to još nikome nije uspjelo, tolike se žene i dalje nadaju tome! Partneri bi se trebali mijenjati uz nas, a ne zbog nas i prema našim uputama. Jer ako se netko promijeni zbog nas, tako ne pokazuje da nas voli, nego da nema svoje ja.

Bruno Šimleša: Što sad ljubav ima s tim?

Ako bismo se mogli izraziti matematički, koji je tvoj recept za uspješnu vezu?
- Bilo bi sjajno kada bih mogao sve sažeti u tri jednostavna savjeta, ali to je nemoguće. I u Ljubavologiji i u najnovijoj knjizi Istine i laži o ljubavi iznio sam desetke najuobičajenijih zabluda o ljubavi, ali i mnoge alate kako možemo još bolje razumjeti sebe i partnera. A sve to nije jednostavno. Prvo je potrebno pametno odabrati partnera, truditi se i oko sebe i oko partnera, imati realna očekivanja… A trebamo biti i pravi životni umjetnici da uz posao, druge obaveze i odgovornosti, različite interese, kontinuirano pronalazimo i dovoljno prostora i vremena za svog partnera… Sve to nije lagano, ali je itekako moguće i zato se isplati truditi! Ali da… Ne mogu napisati jednostavan recept za sretnu vezu. Previše je sastojaka.

Komentiraj članak:

Želimo čuti tvoj glas - članak možeš komentirati ako si prijavljen/a preko Facebooka.

Naturala.hr posvećuje veliku pažnju zaštiti osobnih podataka. Stoga smo u skladu s novom europskom Općom uredbom o zaštiti podataka (GDPR) nadogradili politiku privatnosti i korištenja kolačića. Kolačiće upotrebljavamo kako bismo osigurali što bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost naše web stranice. Daljnjim korištenjem web stranice Naturala.hr suglasni ste s korištenjem kolačića.

Više informacija o Politici kolačića pročitajte ovdje.

Slažem se