Ispunjen život

Borba za mir ili vitku figuru

Dok se na jednoj strani svijeta žene bore za mir, na drugoj muku muče s izgledom

Borba za mir ili vitku figuru

Ove godine Nobelovu nagradu za mir podijelile su tri dame. Svaka je na svoj način uključena u promicanje prava žena i borbe žena za mir i napredak u zemljama u kojima je postojanje i osnovnih ljudskih prava, blago rečeno, upitno.

 

Prva je Ellen Johnson Sirleaf, sedamdesetdvogodišnja predsjednica Liberije. Za svoga je života bila uključena u mnoge segmente Liberijske politike, a 1980-ih je, zbog suprotstavljanja režimu Samuela Doea i podržavanja pobune protiv njegove vlasti, nakratko bila uhićena. 2005. godine, nakon završetka krvavog građanskog rata u toj zemlji, kandidira se za predsjednicu. Stupanjem na tu dužnost postaje prva žena u povijesti afričkog kontinenta koja je izabrana za šefa države, a druga je afroamerička predsjednica u svijetu. Časopis Forbes ju je uvrstio na 51. mjesto sto najmoćnijih žena svijeta 2006. godine, a Newsweek ju je 2010. naveo kao jednog od deset najboljih vođa na svijetu. Zbog čvrste volje i odlučnosti nadimak joj je ''Čelična dama'', a nakon nasilja u braku se razvela te je samohrana majka četvero djece i baka čak šestero unučadi.

 

Leymah Roberta Gbowee još je jedna Liberijka koja dijeli ovogodišnju nagradu za mir. Kao socijalna radnica radila je s djecom vojnicima, a kao aktivistica za mir tijekom trinaestogodišnjeg građanskog rata koji je odnio preko 250 000 života u toj afričkoj zemlji organizirala je molitve i prosvjede žena na lokalnim tržnicama u glavnom liberijskom gradu Monroviji, okupljajući žene svih vjeroispovjesti da mole za razum i smirivanje krvavog sukoba. Godine 2002. organizirala je nešto nekonvencionalniji protest na kojemu su žene odjevene u bijelo pozivale sve svoje sugrađanke da uskrate svoje muževe za seks, dok god ne počnu konstruktivni pregovori između vlade i pobunjenika, nebi li tako izvršile pritisak. "Riječ je o vojsci žena u bijelom, koje su se usprotivile kada nitko drugi ne bi – bez straha, jer najgore što možete zamisliti već se dogodilo, o tome kako smo pronašli moralnu jasnoću, upornost, hrabrost podići naš glas protiv rata i vratiti razum u našu zemlju",  napisala je u Leymah u svojoj autobiografiji. Mnogi vjeruju da bez te hrabre skupine žena još jedan u nizu suludih krvavih građanskih sukoba u Africi nebi završio kako je 2003. godine. Majka je šestero djece i izvršna direktorica organizacije Women, Peace and Security Network Africa (WIPSEN-A).
 
 
Treća žena koja je nagrađena ove godine nosi nadimak ''Majke revolucije'', odnosno jemenskog ustanka protiv vlade, kao dijelu pokreta arapskog proljeća koje je ove godine uzdrmalo cijeli arapski svijet. Tawakul Karman, jemenska novinarka, članica opozicije i aktivistica za ljudska prava također je osnivačica grupe Ženski novinari bez lanaca, u cilju promicanja slobode mišljenja i izražavanja te demoratskih prava, s kojima drži prosvjede protiv represije vlade Jemena svaki tjedan od 2007. godine. Zbog svojeg je aktivizma više puta završila u zatvoru, a prošle je godine za dlaku izbjegla atentat kada je za vrijeme jednog prosvjeda napadnuta nožem. U toj konzervativnoj i najsiromašnijoj arapskoj zemlji učinila je još jedan iskorak, prestala je nositi tradicionalno pokrivalo za lice ''niqab'' te umjesto toga samo pokriva kosu maramom. U vrijeme dobivanja nagrade ova je aktivistica već četiri mjeseca u kampu prosvjednika, iz kojeg ne izlazi zbog velike mogućnosti ponovnog uhićenja.
 
Ovogodišnja je Nobelova nagrada za mir zaista veliko priznanje svim ženama koje se u više ili manje teškim uvjetima bore protiv bilo koje vrste represije, za ljudska prava i ponajviše za prava žena u zemljama u kojima su ona itekako ugrožena.
 
Na drugoj pak strani svijeta, u kolijevci demokracije Americi, anketa provedena na ženama između 18 i 34 godine, samo nekoliko mjeseci prije objave ovogodišnjih dobitnika, pokazala je tužne rezultate. Čak 25% žena, prema ovoj anketi Oxygen Media, radije bi pobjedilo na America's Next Top Model natjecanju nego osvojilo Nobela za mir.
 
Što je još gore, 22% radije bi izgubilo sposobnost čitanja nego svoju isklesanu figuru. Prema anketi Pew Research Center-a 51% žena od 18 do 25 godina izjavilo je da im je ''postati slavna'' najbitniji ili drugi najbitniji životni cilj, a isti postotak pripadnica nježnijeg spola radije bi da ih udari kamion nego da postanu pretile.  
 
 
 
Borba za mir ili vitku figuru
 
 

Komentiraj članak:

Članak možeš komentirati ako se prijaviš preko Facebooka ili ako si registrirani korisnik prijavljen u sustav. Registriraj se ovdje. Prijavi se ovdje.