Sandra Marelja - Muić

Biti ili izgledati

Piše: Sandra Marelja - Muić. Duhovna razvijenost na razini permafrost tla: budite lijepi, izgledajte i blejite na pašnjacima jednokratnosti

 Biti ili izgledati

Nisam sigurna koliko je pouzdano izlaziti van više nakon proučavanja aktualnih medijskih tričarija koje iskaču iz svakog portala. Strah me da kakva satelitska snimka mene dok šetam gradom bez šminke i u starim trapericama ne obiđe svijet brzinom munje i nekakva društvena policija u Hrvatistanu me ne stavi u karantenu da ne širim loš utjecaj na mlade naraštaje.

 

Čitam celebrity naslove: ta i ta glumica izišla u grad nenašminkana, ta i ta pjevačica sa 46 izgleda kao da ima 36,  ta i ta voditeljica izvela dijete u park u trapericama, ta i ta manekenka 2 mjeseca nakon poroda vitka kao ...whatever. Preskačem na drugu stranu da vidim da ne piše možda: ta i ta izišla iz kuće s robom u mašini, ta i ta zapela na trećoj godini faksa, ta i ta otvorila prozor od auta. Ne piše. A sigurna sam da i to sve rade navedene.

Koji naslov, koja (oba-)vijest, koji teret slave. Koja poruka čitateljicama. A tek koja hrpa celebrity-a.Kakva podloga tome je društvo opsjednuto umjetnim noktima, lažnim torbama, trećerazrednim skijanjem i svadbenim svečanostima – izvrsna. Duhovna razvijenost na razini permafrost tla. Budite lijepi, izgledajte i blejite na pašnjacima jednokratnosti , to i isključivo to, redovno i svakodnevno, između toga popijte tri čaše vode i počastite se s pola grejpa.  
 
 
 Biti ili izgledati
 
 
Gotovo naturalizirani pritisak iz grotla vrijuće marketinška mašinerije. Kupite novi ruž jer vi to zaslužujete, ne kupujte knjigu jer imate dovoljno stvari s kojima možete poduprijeti ormar, a i mogli bi pročitati nešto pametno, a pamet vam ne treba, treba vam izgled. Jedina marketinška caka je što ćete izgled kao takav imati samo danas, a pamet, dobrotu i empatiju do nadgrobne ploče, a i poslije ćete nekoga obogatiti tim sjećanjem.  
 
Nigdje me ne davi pritisak da živim radosno i smireno, da živim svjesno i u spoznaji, da me se zapamti po toplini.  A, ne  - pamtite me po osam puta povećanim trepavicama i novoj uggsicama, to će vam se sigurno urezati u pamćenje dok budete u kakvom stacionaru čekali na moj posjet.

Ako smo ovo drugo sve promašili dok smo uskakali u tranzicijski vlak onako postsocijalistički uniformirani još, ali smo sigurno pogodili upasti u vagon opsjednutosti izgledom koje nam je donijelo ovo sve površnije vrijeme. Izgled nam je osobna karta, stupanj obrazovanja, imovinski status, religija, svrha obrazovanja čak  – propusnica u raj.  
 
 
 
 Biti ili izgledati
 
 
Neka se ima za nokte mjesečno, a ostalo ne daj Bože većeg zla. Umjesto biti ili ne biti je izgledati ili ne biti. Ako ste pri tom zaboravili biti čovjek, ikakvo ljudsko biće, a kamoli duša od čovjeka – never mind, to se neće VIDJETI. Ne znam samo što ćete dati ovima oko sebe, tako prosvijetljeni i neograničeni,  ako to ne uključuje slip od kartice.  
 
Jedino što vrijedi kada odemo, a otići možemo svakog trena, su tragovi ljubavi koje smo ostavili kod drugih i stope u pijesku koje su ostavili ti drugi kod su nas nosili u naručju jer mi nismo imali snage za hod u nekim trenucima. A nijedno ni drugo se neće desiti radi našeg izgleda, osim ako niste statirali u meksičkoj sapunici jer su tamo nekim čudom sve ljepše žene što više pate i suza proliju .... stoga – ja se potpisujem za karantenu, ostavite mi samo prozor da mogu vidjeti komad neba.
 
 
 
 
 
 
 

Komentiraj članak:

Članak možeš komentirati ako se prijaviš preko Facebooka ili ako si registrirani korisnik prijavljen u sustav. Registriraj se ovdje. Prijavi se ovdje.