Ekologija i energija

10 mitova o klimatskim promjenama kojima ne treba vjerovati

Uz stalno nove rekordne razine ugljičnog dioksida u atmosferi, utjecaj ljudskog djelovanja na klimatski sustav postaje sve očitiji - zašto nam je teško to prihvatiti?

10 mitova o klimatskim promjenama kojima ne treba vjerovati

Zemlja je dinamična sfera, jednako kao i klima našeg planeta. No, sve se više promjena u okolišu i klimi pripisuje čovjeku i njegovu djelovanju. Svjetska meteorološka organizacija (WMO) upozorava kako je svaka od 16 godina nakon 2001. bila najmanje za 0,4 °C toplija od dugoročnog prosjeka za referentno razdoblje 1961. – 1990. godine. Uz stalno nove rekordne razine ugljičnog dioksida u atmosferi, utjecaj ljudskog djelovanja na klimatski sustav postaje sve očitiji.

Iako se stručnjaci slažu kako je utjecaj klimatskih promjena već vidljiv na brojnim mjestima, velik broj ljudi ne vidi potrebu za djelovanjem ili odbija prihvatiti stvarnost klimatskih promjena. Pritom opravdanja nalaze u nekima od sljedećih najčešćih mitova o klimatskim promjenama – evo koliko u njima ima istine.

1. Klima se stalno mijenja, ljudi na to nemaju nikakvog utjecaja.

Prema ovom mitu, čak i prije tehnologija odgovornih za porast stakleničkih plinova, klima Zemlje se mijenjala, tako da ljudi ne mogu biti odgovorni za današnje globalno zagrijavanje. Iako je tehnički istina da se klima uvijek mijenja, ova logika podrazumijeva da, budući da su prirodne sile u prošlosti bile dominantan uzrok klimatskih promjena, ljudi na to nemaju utjecaja u sadašnjosti. Međutim, znanstvenici su sigurni da je ljudska aktivnost tome itekako pridonijela.

Glavni prirodni ciklusi koji utječu na Zemljinu klimu povezani su sa sporim promjenama Zemljine orbite, čime se mijenja način na koji se sunčeva energija distribuira na Zemlji. Ali ove promjene nisu dovoljne da uzrokuju drastične promjene temperature tijekom posljednjih desetljeća, zbog čega znanstvenici smatraju da su nedavne klimatske promjene uglavnom uzrokovane ljudskim aktivnostima.

Kad je riječ o nedavnom globalnom porastu temperature, staklenički plinovi igraju važniju ulogu u odnosu na prirodne sile, pri čemu je većina znanstvenika ustvrdila kako je ljudska aktivnost odgovorna za više od 100 % zagrijavanja. Emisije stakleničkih plinova uzrokovane ljudskim djelovanjem uključuju se u mjerenja koja prate povećanje koncentracije CO2 u atmosferi i oceanima te u simulacijama klimatskih modela. Klimatski modeli prikazuju sadašnje temperaturno stanje samo kada simulacije uključuju dodanu emisiju stakleničkih plinova uzrokovanu ljudskim djelovanjem kao varijablu.

10 mitova o klimatskim promjenama kojima ne treba vjerovati

2. To je sve unutar prirodnih varijabli.


Tisuće znanstvenika uzelo je u obzir „prirodne varijabilnosti“ prilikom izrade statističkih podataka. Koristeći podatke iz izvora kao što su ledene jezgre na polovima ili godovi stabala u tisućljetnim šumama, znanstvenici mogu napraviti izvrsne pretpostavke o osnovnim temperaturnim trendovima.

Izvedeni zaključci ukazuju kako prosječna globalna temperatura najvjerojatnije nikada nije bila ovako visoka tijekom posljednjih 1000 godina, a atmosferska koncentracija stakleničkih plinova nije bila tako visoka tijekom 420 000 godina. Pritom najveći problem nije nužno porast temperature, već brzina kojom se to događa jer naglost promjene ne ostavlja dovoljno vremena za prilagodbu.

3. Klimatski modeli su pogrešni i nepredvidivi.

Klimatski se modeli baziraju na računalnim simulacijama, koje se pak oslanjaju na korištenje dobro uspostavljenih znanstvenih jednadžbi koje opisuju procese u atmosferi i oceanima. Modeli su jednostavno formalizacija našeg najboljeg razumijevanja svih složenih procesa koji sudjeluju u regulaciji klime.

Ponekad se čini da ljudi očekuju od znanstvenika da izmisle kristalnu kuglu. Iako je to nemoguće, znanstvenici su ipak došli nevjerojatno blizu. Glavni način na koji znanstvenici provjeravaju valjanost modela je usporediti kako modeli rade na prognoziranju prošlih temperaturnih uzoraka - modeli su uspješno reproducirali vrijednosti globalne temperature od 1900. godine na ovamo, na kopnu, zraku i u oceanima.

4. CO2 ne može biti štetan, pa biljke ga trebaju za proizvodnju kisika.


Iako je istina da biljke koriste ugljični dioksid u procesu fotosinteze kao način stvaranja energije uz pomoć sunca i vode, taj plin je i direktan zagađivač (koji uzrokuje acidifikaciju oceana) i, što je još važnije, povezan je s efektom staklenika. Kada se toplinska energija oslobodi iz Zemljine površine, dio zračenja ostaje zarobljen stakleničkim plinovima poput CO2.

Osim toga, utjecaj zagrijavanja na globalnu poljoprivredu bio je i nastavit će biti negativan. Povećanje cijena hrane pokazuje kako su tržišta osjetljiva na klimatske promjene. Ekstremni vremenski uvjeti uzrokovali su pad od 25% ili više u proizvodnji hrane – suša 2009. godine utjecala je na proizvodnju kukuruza i soje u Argentini; suša i val topline iz 2010. utjecali su na proizvodnju ruske pšenice, a jaka suša utjecala je na proizvodnju kukuruza u SAD-u 2012. godine – iza čega je slijedilo brzo povećanje cijena hrane.

5. Zagrijavanje bi moglo biti dobro.

Neki su ukazali na ljudsku povijest kao dokaz da su topla vremenska razdoblja dobra za ljude, dok su hladni, nestabilni periodi bili katastrofalni. Međutim, znanstvenici ukazuju kako su svi pozitivni efekti daleko nadmašeni negativnim utjecajima globalnog zatopljenja na poljoprivredu, ljudsko zdravlje, gospodarstvo i okoliš.

Na primjer, prema jednoj studiji iz 2007. godine, globalno zatopljenje može produžiti poljoprivrednu sezonu na Grenlandu, ali to također znači nestašice vode, češće i intenzivnije požare te širenje pustinja. Predjeli Sjeverne Afrike, Arapskog poluotoka i Bliskog Istoka postat će zbog visokih temperatura nenastanjivi kroz 30-50 godina. Temperature će ljeti biti toliko visoke da ljudi neće moći preživjeti, što će uzrokovati velike migracije i socijalne nemire kao rezultat klimatskih promjena i propasti usjeva (nakon čega slijedi rast cijena hrane) zbog povećane suše.

10 mitova o klimatskim promjenama kojima ne treba vjerovati

6. Sunce je krivo za sve.

Iako ovaj mit tvrdi kako se tijekom proteklih nekoliko stotina godina aktivnost sunca, uključujući i broj sunčanih pjega, povećala, znanstvenici su uočili kako posljednjih 35 godina globalnog zatopljenja sunce zapravo pokazuje lagani trend smanjenja aktivnosti, a klima se svejedno zagrijava.

Sunčeva aktivnost odnosi se na aktivnost sunčevog magnetskog polja te obuhvaća sunčeve pjege i solarne baklje. U prošlom stoljeću solarna aktivnost mogla je objasniti globalni porast temperature, ali u relativno maloj količini. Istraživanje objavljeno u časopisu Atmospheric Chemistry and Physics u prosincu 2011. godine otkrilo je da, čak i tijekom produženog stagniranja u sunčevoj aktivnosti, Zemlja se i dalje zagrijavala.

7. Kakvo globalno zatopljenje, zima je bila hladna.

Postoji razlika između kratkotrajne vremenske varijabilnosti i dugoročne klimatske promjene. Vrijeme je svakodnevna varijacija u oborinama, temperaturi i oblacima, dok je klima prosječni vremenski uzorak na određenom mjestu kroz period od 30 godina ili više. Kako bi se dobio pravi pogled na trend globalnog zatopljenja, znanstvenici se oslanjaju na vremenske promjene tijekom dugog vremenskog razdoblja.

Ako fokus prebacimo s lokalne na globalnu razinu, otkrivamo drugačiju sliku – primjerice, na našim je prostorima zima 2016. godine bila hladnija, ali oni čine tek 1% površine planeta, dok je na drugim predjelima bila znatno iznad prosjeka. Štoviše, godišnje izvješće Svjetske meteorološke organizacije (WMO) utvrdilo je kako je zima 2016. ušla u povijest kao zima u kojoj je zabilježena rekordno visoka globalna temperatura zraka te iznimno niska razina morskog leda, dok su se razina mora i temperatura oceana nastavili uzdizati nesmanjenim tempom .

8. Klimatske promjene neće toliko utjecati na nas, barem ne tijekom mojeg života.

Jeste li znali da su Inuiti sa sjevera Kanade po prvi puta ugledali pticu crvenih mrlja na prsima, za koju nemaju riječ u svom jeziku – crvendaća? Promjena staništa i razdoblja selidbe životinjskih vrsta samo su dio sveobuhvatnih posljedica klimatskih promjena, koje se mogu osjetiti već sada – od pucanja leda i smanjenja glečera, sve snažnijih uragana do intenzivnijih razdoblja suša i sve češćih toplinskih udara.

Međutim, ljudi nemaju sposobnost uočavanja promjena koje se događaju na razini desetljeća, koje se odvijaju „sporo“ za naše poimanje vremena. Mnogi su bili razočarani ljetom 2014. godine, koje je bilo „hladno“ i „kišno“, dok je temperaturno gledano, to ljeto bilo bliže prosječnim ljetima na našim prostorima iz perioda 1960.-1990. godine.

10 mitova o klimatskim promjenama kojima ne treba vjerovati

9. Ne slažu se svi znanstvenici s tvrdnjom o klimatskim promjenama.

Velika većina znanstvenika, njih oko 97 %, suglasna je oko sljedećih temeljnih tvrdnji: 1) svijet se zagrijava i nastavit će se zagrijavati u doglednoj budućnosti; 2) zagrijavanje je uglavnom posljedica ljudske aktivnosti (izgaranja fosilnih goriva - nafte, ugljena i plina - te uništavanja šuma) i 3) posljedice globalnog rasta temperature, u svim zamislivim scenarijima, dovoljno su ozbiljne da potaknu na zajedničko globalno djelovanje. Ono u čemu se njihova mišljenja razilaze odnosi se na očekivani porast temperature i kako će to pogoditi različita područja.

10. Znanstvenici pretjeruju kako bi dobili sredstva za financiranje istraživanja.

Rezultati istraživanja imaju manje utjecaja na odluke o financiranju nego što biste mogli pretpostaviti – primjerice, Environment Canada više neće financirati projekt Eureka Arctic Stratospheric Ozone Observatory, istraživačke stanice koja je, između ostalog, proučavala vezu između oštećenja ozonskog omotača i klimatskih promjena.

Zapravo, iznošenje rezultata istraživanja u javnost može biti štetno za karijeru znanstvenika, kao što pokazuje slučaj predsjednika Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC), dr. Roberta Watsona sa Sveučilišta Harvard, koji je izgubio tu poziciju nakon lobiranja za njegovo uklanjanje.

Ekološka zajednica i previše je oprezna prilikom izražavanja zabrinutosti. Očekivane promjene dokumentirane u izvješćima IPCC-a temelje se na udvostručenju razine atmosferskog ugljika. Osim ako vrlo brzo ne smanjimo emisije ugljičnog dioksida za 70 %, ubrzo ćemo gledati scenarije s tri ili četiri puta više ugljika u atmosferi, što onda otvara pitanje može li Zemljina atmosfera održavati život kakav poznajemo.

Pročitaj i ovo:

ZELENO JE IN: 8 jednostavnih načina kojima Ti možeš spasiti planet
Kako vegetarijanci mogu usporiti klimatske promjene?
Znanstvenici složni: Zemlja je i službeno ušla u antropocen, doba čovjeka

 


 

Komentiraj članak:

Želimo čuti tvoj glas - članak možeš komentirati ako si prijavljen/a preko Facebooka.

Naturala.hr posvećuje veliku pažnju zaštiti osobnih podataka. Stoga smo u skladu s novom europskom Općom uredbom o zaštiti podataka (GDPR) nadogradili politiku privatnosti i korištenja kolačića. Kolačiće upotrebljavamo kako bismo osigurali što bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost naše web stranice. Daljnjim korištenjem web stranice Naturala.hr suglasni ste s korištenjem kolačića.

Više informacija o Politici kolačića pročitajte ovdje.

Slažem se